Ako je bivši visoki predstavnik u BiH Wolfgang Petritsch nametnuo odredbe Izbornog zakona koje su u suprotnosti s daytonskim Ustavom BiH, suprotno svojoj misiji, što je potvrdio Ustavni sud BiH po apelaciji Ljubić, a ni nakon pet godina nije postignut politički dogovor o izmjenama protuustavnih izbornih pravila, onda je i pravna i moralna obveza sadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schmidta, kad to već nije učinio njegov probošnjački orjentirani prethodnik Valnetin Inzko, ispraviti ono što je Petrisch pokvario. To nalaže i posebna dodatna zadaća s kojom je Zapad poslao Schmidta u Sarajevo- učiniti BiH funkcionalnom i stabilnom državom, spremnom za članstvo u Europskoj uniji, kako bi se nakon toga OHR mogao zatvoriti.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
“Kvar”, međutim, može i mora biti “popravljen” ne onako kako to Schmidt zamisli već striktno u skladu s presudom Ustavnog suda BiH. Pride i presudama Europskog suda za ljudska prava, koja je BiH i prema svom ustavu dužna poštovati.
Podsjetimo Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlukom U-23/14 od 1. prosinca 2016. (Službeni glasnik BiH 1/17 od 6. siječnja 2017.) utvrdio da odredba Potpoglavlja B članka 10.12. stavak 2. Izbornog zakona BiH u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu se daje jedno mjesto u svakom kantonu” nisu u skladu s člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te je naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostave spomenute odluke uskladi spornu odredbu Izbornog zakona s Ustavom BiH. Kako Parlament BiH nije izvršio nalog Ustavnog suda, Ustavni je sud po isteku navedenog roka izbrisao protuustavnu odredbu Izbornog zakona BiH. Ta praznina mora se popuniti.
Što zahtjeva presuda Ustavnog Suda BiH?
U obrazloženju presude Ustavni sud BiH dao je jasne instrukcije kako treba provesti njegovu presudu.
Temeljna zadaća Doma naroda je, kaže se u obrazloženju presude Ustavnog suda BiH, u predmetu Ljubić, zaštita konstitutivnosti naroda. Prema Ustavu Federacije, Federacija se sastoji od federalnih jedinica (kantona). “Dom naroda nije, međutim, Dom federalnih jedinica nego Dom konstitutivnih naroda”. Ustavni sud BiH podsjeća da se prema općem načelu demokracije pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa. U tom smislu veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice. Dakle, samo legitimitet predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje.
Pravo na demokratsko odlučivanje, stoji dalje u obrazloženju presude Ustavnog suda BiH, koje se ostvaruje legitimnim političkim predstavljanjem mora biti utemeljeno na demokratskom izboru delegata u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine onog konstitutivnog naroda koji predstavlja i čije interese zastupa. Dovodeći naprijed navedeni značaj Doma naroda u ustavnom sustavu Federacije Bosne i Hercegovine u svezu s načelom konstitutivnosti naroda neosporno proizlazi da načelo konstitutivnosti naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine, u kontekstu Doma naroda, može biti ostvareno samo ako se popunjavanje Doma naroda temelji na jasno preciziranim kriterijima koji trebaju dovesti do što potpunijeg predstavljanja svakog od tri konstitutivna naroda u Federaciji Bosne i Hercegovine. Suprotno od navedenog, neadekvatno političko predstavljanje onih koje predstavlja i čije interese zastupa dovodi do povrede načela konstitutivnosti, odnosno nejednakopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda, a time i povrede Ustava Bosne i Hercegovine, konkretno članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Dakle, iz obrazloženja presude Ustavnog suda BiH nedvojbeno je kako izaslanike u Klub Hrvata moraju birati Hrvati, izaslanike u Klub Bošnjaka Bošnjaci, izaslanike u Klub Srba Srbi, a izaslanike u Klub Ostalih Ostali. I tu se ne radi ni o kakvom zahtjevu Dragana Čovića, HDZ-a, UZP politici, fašizmu, rasizmu, kako to predstavljaju pojedini sarajevski političari i mediji, već o nalogu Ustavnog suda BiH. Onaj tko ne poštuje presude Ustavnog suda BiH ne samo da ne poštuje Ustav BiH, Daytonski sporazum, već čini i Kazneno djelo, za koje je predviđena i zatvorska kazna.
“Veza između onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice”, kaže se u obrazloženju presude Ustavnog suda BiH koje jasno ukazuje na to da i članovi Predsjedništva BiH moraju biti izabrani, dominantno, od onih koje po Ustavu predstavljaju- a to znači kako treba izborna pravila definirati tako da hrvatskog člana Predsjedništva dominantno biraju Hrvati, bošnjačkog Bošnjaci itd.
Presude Europskog suda kompatibilne s presudom Ustavnog suda BiH
Presude Ustavnog suda BiH nisu, kako se to želi predstaviti u suprotnosti s presudama Europskog suda za ljudska prava koje nalažu da se i oni koji ne pripadaju konstitutivnim narodima- ostali i nacionalne manjine – mogu kandidirati za sve funkcije.
Postojanje najmanje dvije izborne jedinice ili dva izborna područja s većinski hrvatski i većinski bošnjačkim općinama u Federaciji BiH omogućili bi da se za hrvatskog, odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva, uz minimalnu korekciju Ustava BiH, mogu kandidirati svi koji to žele, a da izabrani članovi Predsjedništva budu izraz volje dva konstitutivna naroda u FBiH i ostalih, kao što je član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske izraz, dominantno, ali ne isključivo, izborne volje srpskog naroda, koji u tom entitetu čini većinu stanovništva.
Nakon petogodišnjih neuspješnih pokušaja da se privole vladajuće bošnjačke stranke da prihvate bilo koji od modela koji bi omogućavao provedbu presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, iluzorno je očekivati da će one to učiniti u razdoblju do raspisivanja sljedećih parlamentarnih i predsjedničkih izbora u BiH.
Ako se, dakle, ne postigne politički dogovor i Izborni zakon BiH ne izmjeni sukladno presudi Ustavnog suda BiH i presudama Europskog suda za ljudska prava, najkasnije do raspisivanja izbora, onda je visoki predstavnik i pravno i moralno dužan nametnuti rješenja kojima bi se te presude provele. Pravno jer to od njega zahtjeva sam Daytonski sporazum, njegov Aneks 10, razrađen u Bonskim ovlastima 1997. koje visokom predstavniku daju mogućnost da, kada smatra neophodnim, “nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine”.
Novi visoki predstavnik Christian Schmidt uz pravnu ima i moralnu dužnost da kao šef OHR-a popravi ono što je OHR, odnosno njegov prethodnik Wolfgang Petritsch pokvario, na način kako je to utvrdio i propisao Ustavni sud BiH i Europski sud za ljudska prava, pri čemu se presudama Europskog suda ne smiju potirani natkrovljujuće načelo Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda u BiH.
I izbor čelnika FBiH i Vlade FBiH- protuustavan
Postoji još jedan detalj kojeg je nametnuo bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, a koji je suprotan ustavnim odredbama o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, koje bi Schmidt također treba ispraviti.
Naime, Izbornim zakonom je predviđeno da predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH predlaže najmanje jedna trećina izaslanika iz tri nacionalna Kluba, a bira ih nadpolovična većina zastupnika Zastupničkog i Dom naroda Parlamenta FBiH. Ako predloženi kandidati ne dobiju natpolovičnu većinu zastupnika i izaslanika u oba Doma, onda je, u trećem krugi, stoji u nametnutim, a protuustavnim Petritschewim izbornim pravilima dovoljna natpolovična većina jednog od domova.
To je, u praksi omogućavalo da predsjednika i potpredsjednike FBiH predloži jedna trećina Kluba Hrvata izabranih od strane Bošnjaka, a potvrdi ga bošnjačka većina u Zastupničkom građanskom domu, čime je očito narušeno ustavno načelo o jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Nije sporno da jedna trećina, može to biti i jedan pojedinac, predlaže čelnike Federacije koji, bay du vey imenuju Vladu FBiH, ali onda, da bi se poštovao Ustav, federalnog predsjednika i potpredsjednika mora potvrditi uz natpolovičnu većinu Zastupničkog i natpolovična većina svakog od nacionalnih Klubova federalnog Doma naroda.
Ako Schmidt, u slučaju izostanka dogovora političkih aktera u BiH ne nametne Izborni zakon, prema presudama ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava, i on i međunarodna zajednica, propustit će priliku da BiH učine funkcionalnom i stabilnom zemljom, a posljedice tog propusta mogle bi biti pogubne ne samo za opstanak BiH, već i za očuvanje mira i stabilnosti na cijelom zapadnom Balkanu, što bi se, neminovno, opasno reflektiralo i na Europsku uniju.
Vrisak.info
