Uvredljive, katkad i ponižavajuće tvrdnje te prijetnje negiranjem elementarnih činjenica prema Hrvatima i Bošnjacima iznesene na svečanoj akademiji u Banjoj Luci u povodu obilježavanja Dana Republike Srpske, kao i cijelo stvoreno ozračje, umnogome su podsjećale na dane uoči početka rata kada su se teške emocije dolijevale na vatru buktećih nacionalizama, piše Večernji list BiH.
S manifestacije izrežirane u Banjoj Luci upućeno je više prijepornih poruka, ali i povijesnih podvala. Jedna od tih je i kako su Hrvati pokatoličeni Srbi, a Bošnjaci muslimani islamizirani Srbi.
Za prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana tijekom programa, na kojemu je bilo cijelo vodstvo Republike Srpske, rečeno je kako je nastavio tamo gdje je stao ustaški poglavnik Ante Pavelić. U iznošenju povijesnih “istina” ništa manje inspirativan nije bio ni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kazavši kako je Jugoslavija najviše štetila Srbima te da je vrijeme da svi Srbi žive u jednoj državi. U obraćanju je Dodik istaknuo kako postoji plebiscitarna potpora Srba s obiju strana Drine za ujedinjenjem te da na ruku takvim planovima idu i promijenjene okolnosti u svijetu. Kazao je kako je stoga bio potpuno opravdan pokušaj srpskih političara s početka 1992. godine da na teritoriju BiH uspostave RS kao neovisnu državu. Nije izrijekom spomenuo ni jedno ime, no kazao je kako je ponosan na generaciju političara koji su stvorili RS te su zbog toga pristali biti mučenici koji sada “leže po kazamatima”. Ovakve poruke umnogome se uklapaju u identične kalupe šovinističkih teorija o nacionalnoj superiornosti, etičkoj i moralnoj ispravnosti iz proteklog rata te pripadanju ekskluzivnom klubu naroda koji su bili žrtve. Takvi narativi mogu se čuti na gotovo svim stranama u BiH i na temelju toga najčešće se grade mitovi, nakon čijeg se usađivanja u kolektivnu svijest kreće u opravdavanje nasilja nad drugima. Ne isključujući ni hrvatsku stranu koja njeguje jednostranu kulturu sjećanja o proteklom ratu, na tome je u pravom smislu u bivšoj Jugoslaviji doktorirala srpska strana, a u novovjekovnoj BiH loša kopija je bošnjačka politika koja nastoji kapitalizirati, nesumnjivo, ulogu najveće ratne žrtve, ali na krajnje pogrešan narod. Pa ipak, jedna od najradikalnijih predstava bila je akademija u Banjoj Luci za vrijeme koje su iznošeni identični pokušaji velikonacionalističkih kuhinja. Najprije negiranja identiteta pojedinih naroda, njihove narodne pripadnosti, ali i vjerskog opredjeljenja. Nije nikakva tajna kako su svi identiteti na području Balkana nastali kao splet nacionalnih i vjerskih izrastanja, ali i teritorijalnih pomicanja, ovisno o tome kako su se mijenjale granice, odnosno jedna carstva zamjenjivala drugima.
Tvrditi kako su Hrvati pokatoličeni Srbi jednako je smiješno kao i tvrditi kako su Srbi pravoslavni Hrvati ili pak nastavno tome tvrditi, što čini dio bošnjačkih nacionalista, kako su, zapravo, Hrvati i Srbi izmišljeni narodi te da su na prostoru današnje BiH bili samo Bošnjaci. Što je također još jedna od povijesnih krivotvorina ničim potkrijepljena, osim što je bilo osoba koje su ova područja i ljude u njima opisivale na taj način ili su se pak pojedine osobe tako izjašnjavale. I ništa više od toga. Uostalom, negiranje višestrukih nacionalnih identiteta jedna je od najtežih uvreda, a to vrlo dobro znaju nacionalisti koji tako potiču napetosti. I prvog predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana svrstavati u društvo čelnika ustaške države Ante Pavelića teška je šovinistička podvala i lako dokaziva manipulacija jer je Tuđman kao partizan dogurao čak do čina generala. Posljednji potezi iz Republike Srpske imaju i dodatnu težinu jer dolaze u politički iznimno osjetljivom trenutku kada SDA pokušava na svaki mogući način diskreditirati stranke okupljene oko SDP-a, NiP-a i Naše stranke. Vjerojatno će ostaviti traga i usporiti cijeli proces te dodatno oslabiti koheziju sadašnje “petorke”, koja je postala jako tanka.
Vrisak.info
