Bošnjaci na predstojećim izborima, zahvaljujući, po svemu neustavnom Izbornom zakonu, prema kojem je Federacija BiH jedna izborna jedinica za izbor i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva mogu, zbog toga što su tri i pol puta brojniji od Hrvata, po treći put, preglasati ih i izabrati oba člana Predsjedništva BiH.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Sudeći po istraživanjima javnog mjenja, koje je proveo Centar za politološka istraživanja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, ogromna većina Hrvata u BiH, njih čak 67,4% želi da ih u najvišem državnom vrhu i u sljedećem mandatu predstavlja Dragan Čović, dok bi za Željka Komšića glasovalo zanemarivih 1,2 posto građana hrvatske nacionalnosti.
Bošnjaci koji vole Bosnu i Hercegovinu, kao državu triju naroda, poštovat će izbor svojih susjeda Hrvata i prepusti im da sami izaberu tko će ih predstavljati u državnom vrhu, neovisno o tomu sviđa li im se ili ne njihov izbor. Time će iskazati istinski patriotizam i želju za očuvanjem BiH.
Suprotno tomu nametanje svoje političke volje drugim narodima je duboko nepatriotski; čin ponižavanja i neprijateljstva prema Hrvatima, ali i prijezira prema Bosni i Hercegovini, kao domovini, po ustavu, trima suverenim i ravnopravnim narodima- Bošnjacima, Hrvatima i Srbima.
Na ovu činjenicu birače bi trebali upozoriti vodeći bošnjački političari i intelektualci. Ranijih godina i među jednima i drugima bilo je onih, istina rijetkih, poput Fahrudina Radončića, Envera Kazaza ili Šaćira Filandre, koji su govorili kako majorizacija Hrvata, Bošnjacima ne može donijeti ništa dobro. No, uoči ovih izbora takvi bošnjački glasovi s javne scene su jednosatvno iščezli.
Zalaganje za “građansku i multietničku BiH” što je nonsen jer jedno drugo isključuje, sotoniziranje i stigmatiziranje autentičnih hrvatskih i srpskih predstavnika kao “agresora”, “djelitelja” i “rušitelja BiH”, postala je dogma bošnjačke politike. Zagovaranje dijaloga i suradnju s političkim predstavnicima Hrvata (i Srba), kao modela očuvanje BiH, koja je moguća samo kao višenacionalno, pluralno društvo, na bošnjačkoj političkoj sceni tretira se kao čin “izdaje države” i Bošnjaka, dok se majorizacija drugih, posebice Hrvata, smatra patriotskim činom obrane BiH.
Kako nitko od Bošnjaka ne želi biti izdajnikom države i naroda jasno je zbog čega više nema onih koji se protive majorizaciji Hrvata. S takvim unisonim političkim diskursom Bosni i Hercegovini ne daju puno izgleda za preživljavanje i vode je putem kojim je Milošević vodio Jugoslaviju- u ambis. Nadati se kako će Bošnjaci, na predstojećim izborima, pokazati više mudrosti i hrabrosti u očuvanju BiH od svojih političara i intelektualaca. U protivnom bit će (su)odgovorni za njezin nestanak./
