Ivić Pašalić, bivši savjetnik predsjednika Franje Tuđmana, u razgovoru za Globus govorio je o vremenu kada je praktički iza Tuđmana bio najmoćniji političar u zemlji.
“Tuđman je bio šef, ali operativno, de facto stranku sam vodio ja s punim autoritetom Tuđmana. Promijenio sam krvnu sliku stranke. Dolazi do teritorijalnog preustroja. Na Predsjedništvu HDZ-a prije toga donosi se zaključak da treba preustrojiti stranku. Kažem: ‘Predsjedniče, ne može se to, za to treba vremena. Kako ću ja to izvesti?’. Na to Stipe Mesić kaže: ‘Može se, samo treba znati’. U djeliću sekunde stvorilo mi se rješenje, rekao sam: ‘Dobro, nema problema, ja ću to riješiti’. Jedini sam čovjek koji je u jednom danu raspustio cijelu organizaciju HDZ-a i imenovao novu. Raspustio sam sve općinske organizacije i imenovao novu strukturu. Tu sam izvršio radikalnu kadrovsku promjenu u HDZ-u. Dolaze pripreme za Drugi opći sabor stranke i meni predsjednik prije sabora kaže: ‘Iviću, ti nećeš biti glavni tajnik’. Srušio mi se svijet. Ja sam to jako volio, volio sam raditi s ljudima. Imao sam 32 godine, bio sam dio običnog HDZ-a koji je formirao ogranke s kasetofonom u birtiji i govorio pred dvadeset ljudi. Bio sam raja HDZ-a, do mene su mogli doći ljudi, ja sam se za njih zalagao. ‘Zašto, što sam loše napravio?’, pitao sam Tuđmana. ‘Nisi ništa loše napravio, sve si dobro napravio’, rekao je. ‘Pa, zašto?’, pitao sam. ‘Joža i Stipe to traže kao uvjet da ostanu u HDZ-u’, rekao mi je. Tada sam se zbližio s Gojkom Šuškom. Nisam ga poznavao dok nisam postao glavni tajnik. Pitao sam ga: ‘Gojko, što da radim?’. ‘Slušaj predsjednika’, bilo je sve što mi je rekao. Dolazim na sabor gdje se skupljaju potpisi. Dečki su skupili osamsto potpisa za moju kandidaturu i ja im kažem: ‘Dečki, ništa od toga, ja neću biti kandidat’. ‘Što, koja si ti p…a!’, reagirali su ljuto i iznenađeno. Rekao sam im: ‘Ne i ne. Predsjednik je rekao ne i gotovo’. Iako mi se srušio cijeli svijet, svi moji ideali, ali moja je linija bila – slušaj predsjednika. Tako je bilo uvijek. Na tom se saboru otvorila demokracija, ljudi su shvatili da mogu govoriti, utjecati na izbore. Uistinu se slobodno prodisalo. Prije toga je postojala samo direktiva, a vertikala je bio Joža. Na ovom se saboru moglo predlagati, ljudi su bili izabirani, kandidature su prolazile, ljudi koji su bili omiljeni. Bilo je i onih kandidatura koje se predsjedniku nisu sviđale kao što je kandidatura Vice Vukojevića, Ivana Milasa. Stvorila se atmosfera obračuna s Jožom i Stipom i onima koji su ih podržavali. I ja sam drukao za to, bio mi je pun kufer tih komunjara. Sigurno sam i ja ovim kadrovskim rješenjima potaknuo tu atmosferu i meni je to bilo samorazumljivo i dobro, ali Tuđmanu, očito, nije. Bila je to faza mog ozbiljnog preispitivanja i sazrijevanja, iako mi nije bilo pravo. Bio sam duboko povrijeđen. Kada je sve to završilo, predsjednik mi je kazao: ‘Iviću, ti ćeš biti moj savjetnik’. U sebi sam svašta mislio. Bilo mi je to bez veze, bio sam stranački čovjek, a ne neki činovnik”, rekao je Pašalić.
“Projekt Herceg-Bosne, prvo Zajednice, a onda Republike, bio je projekt samoorganiziranja Hrvata u BiH, radi samoobrane i opstanka Hrvata u Bosni i Hercegovini, u okolnostima potpunog raspada svih funkcija države BiH. U to vrijeme pada Vukovar, na djelu je velikosrpska politika stvaranja ‘velike Srbije’, a Alija Izetbegović govori: ‘To nije naš rat’ te da je JNA ‘dobrodošla’ u BiH. Što je Hrvatima u BiH te vodstvu Hrvatske preostalo? Ključna je za razumijevanje hrvatsko-muslimanskih odnosa u to vrijeme činjenica da je Alija Izetbegović imao vrlo jasan cilj stvoriti muslimansku državu. Začuđujuće je da taj vojno-politički cilj u političkom i medijskom životu nije zaživio kao činjenica. Tuđman je bio sučeljen s tom činjenicom i okolnostima kaosa, rata i raznih interesa. Nitko nije znao kako će se to završiti. Zašto bi onda bio krimen ako se razmatra pet opcija, a nitko živ ne zna kako će se to završiti? Samo budala razmatra samo jednu opciju. Sve je bilo na stolu, nije bilo nikakve jasne svjetske politike. S čime je Hrvatska bila suočena? S progonom, okupacijom, zatiranjem ne državnosti, nego egzistencije. Tko nas je to branio? Koja je to bila uzvišena svjetska sila? Bili smo prepušteni da nas poubijaju. U tim okolnostima zapečatiti Tuđmana i Šuška krimenom podjele Bosne i Hercegovine je sumanuto. U ratnom kaosu sve su opcije na stolu”.
Je li razmišljao o tome da bi Tuđman mogao završiti u Haagu?
“Ne, nisam o tome uopće razmišljao. Bila je stvorena takva atmosfera, neki su procesi vodili k tome, ali nije bilo izgledno da se u tim vremenima digne optužnica. Da je poživio, veliko je pitanje. Bilo bi svašta da su poživjeli i on i Gojko, ali u tim vremenima kada je bio u punoj snazi nije bilo izgledno. Tek se pripremalo”, nastavio je.
Je li se ikada brinuo da bi on mogao završiti u Haagu?
“U tim vremenima ne, ali kasnije, nakon 2000. godine, da. Bilo je raznih informacija da se pokušava naći bilo što da mene optuže. Vrlo se ozbiljno razmišljalo o tome. Onima koji su mi to htjeli napakirati problem je bio to da nikada nisam imao zapovjednu dužnost. Da mi je bilo ugodno, nije. Bilo je to sve nakon 2000. godine, kada sam ja bio kriv za sve. Dosta teško i mučno razdoblje”.
Vrisak.info
