Mile Pušić bio je zapovjednik VI. bojne Hrvatskoga vijeća obrane iz Kruševa, a večer prije akcije na brdo Orlovac iznad Mostara, prije 29 godina, razmišljao je samo o mogućim žrtvama, mijenjala su mu se pred očima lica i sudbine njegovih suboraca koji su bili određeni za napadna djelovanja. Samo nekoliko dana ranije uspješno je izvedena akcija “Čagalj” i ostvaren prijelaz preko Neretve nedaleko od Čapljine, a već 10. lipnja zapovjedništvo HVO-a u Širokom Brijegu isplaniralo je novu akciju, piše Večernji list BiH.
Postojeća linija između hrvatskih i srpskih snaga bila je između naselja Miljkovića, Kruševa i Slipčića u mostarskoj općini. S hrvatske strane liniju su držali pripadnici HVO-a i dragovoljci iz više općina. Srpske snage i JNA dulje od pola godine ukopale su se i zauzele najvažnije kote iznad Mostara, a najvažnija od svih bila je brdo Orlovac, zatim Hum, Varda…
Slavuji sve uzdrmali
– Moja bojna, VI. bojna bila je u Čulama na pravcu prema Vardi, gdje su bila ukopana tri tenka. Nekoliko puta ranije pokušavan je napad na Orlovac, no, iz raznih razloga se odustajalo. Međutim, 11. lipnja sve je bilo pripremljeno kako treba. Napravljena je kvalitetna topnička priprema jer smo već tada imali Slavuje i dosta streljiva za topništvo da smo mogli uzdrmati Orlovac. Tako se i dogodilo. Orlovac je napadalo nekoliko skupina sastavljenih iz Kažnjeničke bojne, Poskok bojne te Alfa kojima je zapovijedao Miljenko Mića Lasić, koji je i ranije u nekoliko navrata ulazio u neprijateljsku dubinu, izviđao i snimao teren. Miljenko je vodio svoju skupinu upravo na ova tri tenka. Imali smo jednu skupinu u pripravnosti za napadna djelovanja, ali na kraju ipak nismo išli u tome smjeru jer je Mića sa svojom skupinom već bio na tenkovima. I sve druge skupine uspjele su se popeti na Orlovac – svjedoči Pušić, koji danas vodi Udrugu dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HR HB Mostar.
No, ljudi koji su bili na prvim crtama iz HVO-a nisu imali radiovezu, niti su zapravo vjerovali da se sve tako brzo odigralo.
– Pokojni se Miljenko tada, kada su zauzeli tenk, popeo na njega točno ispred naše crte. Nakon toga meci su počeli zujati pored njega. Moji Kruševljani počeli su pucati u njegovu smjeru jer nisu znali da je Mića na tenku.
Nakon toga Mića je radiovezom povikao: – Obustavi, zašto pucaju, mi smo zauzeli tenkove, a ja sam mu odgovorio: – Silazi s tenka, nema svaki naš položaj radiovezu – govori nekadašnji zapovjednik VI. bojne Kruševo.
Prema službenim podacima, u sklopu vojno-redarstvene operacije “Lipanjske zore” 11. lipnja 1992. godine HVO kreće u napad iz šest smjerova. U akciji su sudjelovali Kažnjenička bojna i Poskok bojna iz Širokog Brijega, zatim 2., 3. bojna, topništvo Općinskog stožera HVO-a Široki Brijeg, IV. bojna “Tihomir Mišić”, kao i II., V., VI., VIII. i IX. bojna Općinskog stožera HVO-a Mostar, dijelovi HOS-a Mostar te pripadnici civilne i Vojne policije.
– Četnici su tako brzo bježali da su ostavljali sve naoružanje jer ga nisu mogli ponijeti na sebi. Večer prije, kada se formirala naša borbena skupina, samo sam razmišljao tko se od dečki neće vratiti jer nitko nije očekivao da će to biti veličanstvena pobjeda. A već u deset sati ujutro, kada smo sve zbrojili, nitko od Kruševljana nije poginuo. Čak nitko nije ozbiljno bio ranjen. Popodne sam doznao kako su Stanislav Kraljević i Mijo Babić poginuli na ulasku u vojarnu, a među tom skupinom bilo je i ranjenih. Tada smo oslobodili Orlovac, Hum, čitavu desnu obalu Neretve.
Da mi je netko to rekao 10. lipnja, da će to proći s 50 poginulih, rekao bih da krenemo u operaciju – ispričao je Pušić.
Upitan zašto se tako brzo raspala obrana JNA, koja je imala tehničku nadmoć, Pušić je objasnio kako je bilo ključno zauzeti brdo Orlovac.
– Povlačenjem njihovih vojnika s Orlovca nastala je panika na Humu, zatim Krivodolu i Slipčićima. Jer Orlovac dominira. Mi smo dolaskom na Vardu gledali pred sobom vojarnu Heliodrom. Tada je bilo posve jasno da više ne mogu uspostaviti drugu crtu. Oni su se povukli zajedno s dijelom tenkova, nakon čega su minirali vojni most – dodao je. No, HVO je zarobio dio opreme, a kada su u Kruševo ušli s njihova dva tenka, nastalo je opće veselje. –
U životu ti se dogodi dosta stvari, ali takvu emociju uistinu nisam upamtio – govori Mile Pušić.
Vrisak.info
