Osporavanje izgradnje zgrade jedne od najvažnijih kulturnih institucija Hrvata u BiH – objekta Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u središnjem dijelu Mostara, kod “ratne crte razdvajanja”, koje je u nedavnom priopćenju iznio Medžlis Islamske zajednice, a s druge strane navodna potpora ujedinjenju dviju glazbenih škola iz većinski hrvatskog i bošnjačkog dijela grada u objektu “malo dalje” od ratne crte u bošnjačkome središtu, pokazuje sve licemjerje takvoga zalaganja, piše Večernji list BiH.
Oba ta objekta godinama predstavljaju politički i nacionalni prijepor u gradu na Neretvi, a političari iz obaju dijelova grada i dalje razmišljaju po ratnim matricama podjela “ovoga i onoga” dijela grada.
“Legitimni” proračun
Nedavno je Vlada Federacije BiH iz proračuna, koji “suvereno” pune i legitimni Hrvati, odobrila oko dva milijuna maraka za izgradnju objekta kazališne kuće bh. Hrvata, piše Zoran Krešić/Večernji list.
Kao odgovor je stigao stav Medžlisa Islamske zajednice u Mostaru koji je pozvao bošnjačke zastupnike i stranke da ospore izdvajanje novca za HNK. Problem je što je, tvrde, jednonacionalna institucija, no onda se otkriva što je zapravo zasmetalo toj vjerskoj instituciji.
Objašnjavajući kako su “Bosna i Bošnjaci” ostavljeni u dijelu zemlje koji se inače zove Hercegovina, muftija Salem Dedović kazao je kako se “pitanje Bosne i Bošnjaka i bosanstva rješava u Mostaru sve ove godine”.
– Gradnja novih zgrada s isključivo nacionalnim predznakom, među kojima je i zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, prema ocjeni stručnjaka za prostorno planiranje, na crtama ratnog razgraničenja u metaforičkom smislu znači podizanje novih zidova i brana koje grad dijele na dva dijela – rekao je muftija.
Takvi projekti, prema njegovu mišljenju, doveli bi do još veće izolacije ionako zaboravljene populacije Bošnjaka i drugih građana u zapadnom dijelu Mostara, na sličan način kao što je to slučaj i s Bošnjacima u Stocu, Čapljini i istočnoj Hercegovini.
Pa ipak, kao svojevrsnu ucjenu potpori izgradnje projekta HNK u Mostaru traži se odobrenje za izgradnju islamskoga centra u središtu grada. Pri tome se posve zanemaruje kako bi jedini pandan u središnjoj gradskoj zoni islamskome centru mogao biti objekt crkve Krista Dobrog Pastira koja godinama stoji izgrađena tek s podrumskim prostorijama. Nastavak izgradnje ovoga objekta, koji nije dobio sve potrebne dozvole, očito je u najvećoj mjeri povezan s objektom islamskoga centra. No, sada su apetiti prošireni i na opstrukciju izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
Ova kazališna kuća inače je jedna od najproduktivnijih u BiH, a svoje predstave održava u neuvjetnim i malim podrumskim prostorima. Do sada je dobila desetke važnih priznanja, a jedno od najvećih zapravo je što nema problema s rušenjem prepreka te zajedničkim predstavama s Pozorištem iz Mostara koje djeluje u bošnjačkom dijelu grada.
No, to nije dovoljno dobro lokalnoj dominantnoj bošnjačkoj politici. Istodobno ta ista politika navodno podržava ujedinjenje Glazbene i Muzičke škole koje djeluju u dva dijela grada.
No, važno je znati kako se objekt u kojemu bi se trebali školovati budući mladi glazbenici nalazi duboko u istočnom, većinski bošnjačkom dijelu grada. Daleko od “ratne crte”. Tu inicijativu iskreno i snažno podupiru i Misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), američko Veleposlanstvo, ali i OHR.
Nastavnici dviju postojećih glazbenih škola, predstavnici Pedagoškog zavoda i Zavoda za školstvo zajednički su izradili novi nastavni plan i program. No, na usvajanje se čeka već nekoliko godina, očito zbog političkih prijepora i neslaganja s hrvatske strane.
Spojene posude
Obje ove institucije – zajednička školska glazbena ustanova, ali i HNK imaju iznimno značenje za cijeli Mostar i sve narode. Posve je jasno da glazbenu školu, ako i kada se dogodi ujedinjenje, neće pohađati samo Hrvati, Bošnjaci, Srbi ili djeca druge nacionalnosti. Jednako kao što je jasno da u Hrvatskom narodnom kazalištu ne rade samo Hrvati, ni da njihove predstave gledaju samo Hrvati. Zato je iznimno važno istodobno graditi suživot i uspostavljati zajedničke projekte, ali ne negirati posebnosti. Osobito one koje se tiču različitih nacionalnih identiteta. Ta dva procesa međusobno su komplementarna, a najviše su štetni pokušaji negiranja identiteta bilo kojega konstitutivnoga naroda i njihovih simbola u zajedničkoj državi.
Vrisak.info
