Iako već neke mjere propuštaju, otvaraju se obrti, butici, frizerski i kozmetički saloni, ipak neke ustanove još uvijek čekaju na početak rada, poput dječjih vrtića i škola. Online nastava još uvijek traje, a mnogi roditelji su se vratili na svoja radna mjesta.
Novinarka portala Vrisak.info razgovarala je s roditeljima učenika osnovnih i srednjih škola u Ljubuškom s ciljem da se stekne uvid u samu on line nastavu, te iskustvo djece i roditelja s učenjem na daljinu.
Kroz razgovor s preko dvadeset roditelja, uvidjeli smo nekoliko glavnih problema, a to su nedostatak komunikacije sa učiteljima ili nastavnicima, nedostatak vremena, te djeca ne shvaćaju ozbiljnost situacije i obaveza jer se nalaze u svojim kućama.
Mnogi su se složili kako ovaj način školovanja više sliči na nastavu kod kuće nego na online nastavu, jer roditelji postaju učitelji, te također provode najmanje polovinu vremena učeći s djecom.
Nezaposlenim roditeljima ovaj način školovanja ne pada teško, kako kažu, nije im problem odvojiti dva ili više sati da pomognu djetetu sa gradivom, jer su to i do sada radili, dok zaposleni roditelji nemaju to vrijeme pa su djeca prepušteni sami sebi ili drugim članovima obitelji koji ih čuvaju.
Upravo to se dogodilo i roditeljima djeteta mlađeg uzrasta osnovne škole, gdje majka i otac rade, a dijete je na čuvanju kod članova obitelji.
“Jako mi je neugodno što baka, osim čuvanja i ostalih obaveza, ima i obavezu online nastave. Iako je učiteljica susretljiva, mi kao roditelji ne stignemo pripomoći svom djetetu” izjavila je za Vrisak.info mama sedmogodišnjeg djeteta.
Naravno, djeca trebaju nastaviti s gradivom, jer je to za njihovo dobro, iako djeca ne shvaćaju ozbiljno svoju odgovornost jer se nalaze kod kuće, a ne u učionici i jer njihovi roditelji postaju učitelji.
A kako se među roditeljima nalaze i prosvjetni djelatnici, tako je njihova odgovornost veća.
Na naše pitanje o online nastavi i kako je djeca prihvaćaju odgovorila je i prosvjetna djelatnica jedne osnovne škole u Ljubuškom.
“S dosta roditelja, ali i učitelja svakodnevno razgovaram, te sve zavisi od učitelja koliko je prilagodio gradivo i koliko roditelji moraju biti uz njih. Moje dijete mora biti od 13:00h do 17:30h za knjigom i naravno da ja ne mogu biti cijelo vrijeme s njim. I djeci je teško, ne shvaćaju situaciju, bez obzira što sam prosvjetni djelatnik, ja sam prvenstveno roditelj svome djetetu.”
I ostali roditelji se nalaze u sličnim situacijama, nastavnici se trude maksimalno kako bi pružili znanje svojim učenicima, ali trenutno roditelji vuku teži dio.
“Ujutro, sa stranice ministarstva skinem potrebne sadržaje, dijete odradi onoliko koliko može i zna, ja pomažem gdje treba. Matematiku malo više i duže radimo, jer hoću da ima dobre temelje za veće razrede i to nam oduzme više vremena nego ostali predmeti. Oko školskih obaveza se u prosjeku dnevno zadržimo 3 sata. Najveći nedostatak je manjak komunikacije s učiteljicom. Djetetu nedostaje kontakt pogledom, način na koji učiteljica to razjasni i pohvali kad nešto dobro urade. A prednost ovog načina odvijanja nastave je više rada i s roditeljima.”
Kao i u svakom poslu, neki učitelji i nastavnici se potrude više, neki manje. Tako da ima i zadovoljnih roditelja koji ne mogu naći nedostatak ovakvom vidu nastave, osim socijalnog druženja.
“Moram odmah naglasiti da moj dječak i ja imamo sreće, imamo učitelja koji živi blizu nas, pripremi i donese nam plan i program za 2 tjedna. Odradimo sve bez velikih problema, a prošli tjedan je imao i usmeno ispitivanje preko video poziva. Moje dijete koje ima poteškoća u razumijevanju, nastavu pohađa bez asistenta, po redovnom programu i ne znam koliko bi uspjeli da nemamo izvrsnog učitelja.”
Nešto teža situacija pogađa roditelje sa dvoje ili više djece školske dobi.
“Osim što radim u školi kao stručni suradnik i roditelj sam učenika drugog i osmog razreda. U mom slučaju, razlika je velika, za mlađe dijete učiteljica svaki dan šalje materijale, ponekad sa stranica, a većinom ona zadaje i objašnjava preko zajedničke grupe na WhatsApp-u. Vjeronauk šaljemo na kraju tjedna, vjeroučitelji prate stranicu Ministarstva ali i prilagođavaju sadržaje. Iz engleskog jezika dobijemo uputu gdje preuzeti lekciju i dužni smo poslati zadaću jednom tjedno. Svaki dan najmanje 45 minuta rada, ponekad do 2 sata. Mislim da djeca jednostavno ne mogu bez pomoći roditelja. Iako je u početku bilo malo nezgodno, sad smo se svi navikli. Što se samih nastavnika tiče, nekima skidam kapu koliko se trude, dok neki odrade samo ono što moraju. A s druge strane, ovo je i učiteljima i nastavnicima puno teže i zahtjevnije.”
Također, sve ove obaveze predstavljaju problem roditeljima koji imaju djecu u nižim razredima osnovne škole, kojima je potrebna pomoć i više nego starijim učenicima i skoro sve pada na roditelje. Majka dva školarca, od kojih jedno ide u drugi razred, a drugo u četvrti razred naglasila je nedostatke online nastave s kojima se susreću.
“Nedostataka ima i nama roditeljima se oduzme pola dana, a djeca rade u prosjeku od 3 do 5 sati pišući ili učeći. S tim kako je sve na brzinu organizirano, dobro je sve na kraju i ispalo, samo što smo mi roditelji sada učitelji. Nije ovo online nastava već nastava kod kuće.”
Također, učitelji i nastavnici, kao i svi profesori, provode višesatno pripremanje materijala, odgovaranje na poruke i mailove, tako da je i njihovo vrijeme ispunjeno raznim obavezama. Svjesni smo da se samo u jednoj srednjoj školi nalazi oko tri stotine učenika, pa čak i više, razumljivo je da su i profesori pretrpani zadacima koje moraju ispuniti.
I za kraj, javila nam se i profesorica iz jedne srednje škole u Ljubuškom koja je naglasila kako se svi profesori maksimalno trude da olakšaju ovo vrijeme i djeci i roditeljima, ali da je i njima puno lakše predavati u učionici nego putem društvenih mreža i grupa.
“Također, zamolila bih roditelje da pomažu svojoj djeci i nakon što završi ovo nemilo stanje. Mi se maksimalno trudimo da olakšamo gradivo djeci, da pohvataju sve potrebne informacije, stojimo na raspolaganju, kako djeci tako i roditeljima. I sama sam roditelj i prosvjetni djelatnik, te dok spremam materijale za srednjoškolce, pomažem osnovnoškolcu oko zadaće i gradiva. Doista se nadam da će ovo ubrzo proći i da ćemo se svi vratiti na svoja radna mjesta i u školske klupe, jer naravno da je lakše i kvalitetnije tako raditi, informacije lakše dopiru do učenika, i rijetko što im može odvući pažnju sa gradiva, kao što je to slučaj kod kuće. Sada je najvažnije da se svi ujedinimo i olakšamo jedni drugima, radi dobrobiti sviju nas, a prvenstveno djece. Njima je ipak najteže.”
Vrisak.info
