Studentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Ana Mikulić (3.godina preddiplomskog studija Odnosi s javnošću) provest će ljetni semestar akademske godine 2020./21. na studijskoj mobilnosti u okviru Erasmus programa na Masaryk University u Brnu, Češka.
Ana je nedavno otišla na razmjenu u Brno, pa smo ju kontaktirali i zamolili da podjeli s nama svoje iskustvo. U nastavku možete pročitati što je Anu potaknulo na razmjenu, kakvi su joj dojmovi, te kakvo je stanje u Brnu pošto je potpuni lockdown.
Što te potaknulo da se prijaviš na Erasmus razmjenu?
– Još u srednjoj školi sam saznala za Erasmus i već tada sam znala da ću se prijaviti. Mogućnost upoznavanja novih ljudi, navikavanja na drugačiju kulturu, studiranja općenito u nekoj stranoj zemlji je fantastična. Uz sve to dobiva se i stipendija, tako da roditelji nisu opterećeni. Ne vidim razlog zašto to iskustvo ne bi iskoristio svaki student.
Koja su bila vaša očekivanja prije samog odlaska na razmjenu, unatoč koronavirusa?
– Iskreno, nisam imala nikakva očekivanja. Znala sam da idem na razmjenu u najgorem mogućem trenutku, jer je Češka trenutno jedna od najgorih država što se tiče koronavirusa. Ali u isto vrijeme, mlada sam i potpuno zdrava, najbolje godine moga života ne mogu stati radi virusa. Tako da sam svejedno odlučila ići.
Kako je prošao sami put do gore? Jesi li morala biti u karanteni?
– Put je bio u redu. Dobro sam se organizirala, pa nisam imala nikakvih problema na granicama. Morala sam biti u samoizolaciji pet dana, jer dolazim iz tamno crvene zemlje. Peti dan sam se testirala i onda sam bila gotova sa izolacijom.
Kako si se na početku snašla tamo? Je li ti se bilo teško prilagoditi na drugi jezik / kulturu / ljude?
– Iz razloga što smo stalno u domu, više sam naučila o talijanskoj, francuskoj i španjolskoj kulturi nego o češkoj. Što se tiče jezika, teško je. Stariji lokalci ne pričaju engleski, ne znam je li ne znaju ili ne žele, s mlađima je malo lakše, ali oni koje sam upoznala nisu baš dobri s engleskim jezikom. Također uvijek kada čujem češki jezik na prvu pomislim da razumijem, radi izgovora riječi, ali zapravo ne razumijem ništa.
Koliko si se brzo snašla i prilagodila životu u stranoj državi?
– Iskreno, vrlo brzo. Nije to neka velika razlika od Bosne i Hercegovine. Jedina razlika koju sam odmah primijetila je da ljudi nisu baš prijateljski nastrojeni prema strancima kao kod nas.
Što se tiče nastave odvija se online. Kakva su pravila što se tiče viđanja s osobama?
– Između ostalih mjera, tu je i ona da skupa smiju biti samo dvije osobe. Rekla bih da se lokalci drže pravila, ali stranci baš i ne. No do sad nije bilo nikakvih incidenata radi te mjere.
Kako provodiš vrijeme u Brnu jer je potpuni lockdown u Češkoj?
– Brno ima prelijepe parkove, tako da po danu šetamo, a navečer se družimo u domu. Nikad nije dosadno jer smo svi iz različitih zemalja.
Kakve su mjere poduzete u Češkoj?
– Sve je zatvoreno, osim trgovina s osnovnim potrepštinama, obavezno je nošenje FFP2 maski, u supermarketima može biti samo određeni broj ljudi, ovisno o veličini trgovine. Grupe mogu činiti samo dvije osobe. Najnovija mjera je zabrana kretanja između županija.
Pridržavaju li se ljudi mjera? Ima li ljudi na ulicama?
– Ulice su pune. Kažu mi da nisu toliko puno kao što bi bile u normalno vrijeme, ali svejedno ljudi su vani. Rekla bih da se lokalci pridržavaju mjera, ali stranci baš i ne.
Vlada li još uvijek panika zbog koronavirusa?
– Za naš hercegovački mentalitet ljudi jesu u panici, ali moji prijatelji iz drugih država kažu da ovdje panike nema.
Što bi poručila studentima koji razmišljaju o odlasku na Erasmus razmjenu?
– Svatko tko studira i ima natječaje za erasmus na svom fakultetu mora probati otići na razmjenu. To je iskustvo koje se pamti cijeli život.
Vrisak.info
