Jasno je kako ova haranga izaziva mučninu kod Hrvata izvan RH, pogotovo onih u BiH koji se osjećaju sastavnim dijelom hrvatskog nacionalnog tkiva. Pomoć koju Hrvati u BiH primaju iz RH uglavnom se odnosi na financiranje kulturnih, zdravstvenih i obrazovnih sadržaja. Istodobno, isti oni koji prozivaju službeni Zagreb zbog financiranja programa Hrvata u BiH šutke prelaze preko činjenice kako se milijunski iznosi izdvajaju za razne udruge u RH, čiji sadržaji imaju malo dodirnih točaka sa hrvatskim nacionalnim interesima i boljitkom hrvatskog naroda. Direktno iz proračuna RH se tako financira i privatni bilten Milorada Pupovca, ali nikada nećete pročitati kako je ova sramotna činjenica uzrok iseljavanja Hrvata.
Strateški cilj Republike Hrvatske trebao bi biti opstanak Hrvata u BiH. Koliko je za RH važan hrvatski nacionalni korpus BiH najbolje je pokazao Domovinski rat kada su Hrvati iz BiH primili prvi udarac srbijanske agresije te su bili brana agresorskom prodoru u Dalmaciju, ali i u Posavinu. Pitanje je kakav bi bio ratni ishod na jugu RH da kojim slučajem Dalmacija , pogotovo Dolina Neretve, nije imala stratešku dubinu u vidu Hrvata u Hercegovini. Stoga, odgovorimo svim kritičarima koji su navodno zabrinuti što RH baca novce na Hrvate u BiH – financirajući opstanak Hrvata u BiH Hrvatska financira svoj vlastiti opstanak!
Ako zaključimo kako je strateški cilj RH opstanak Hrvata u BiH onda možemo ići i dalje i postaviti pitanje – kako osigurati taj opstanak? Velika većina Hrvata u BiH posjeduje hrvatske putovnice i val iseljavanja nije zaobišao ni njih. Nekada je BiH bila strateški demografski rezervoar iz kojeg je RH crpila snagu kako bi nadomjestila svoje promašene demografske politike, ali danas, umjesto Zagreb, Hrvati iz BiH biraju Njemačku ili Irsku.
Većina Hrvata u BiH i dalje isključivo živi od poljoprivredne proizvodnje ili im je to drugi dohodak kojim značajno popravljaju svoj kućni budžet. Do rata su sve svoje proizvode plasirali u RH pa i poslije rata sve donedavno. Međutim, danas su ograničeni isključivo na sarajevsko tržište, dok je tržište RH za njih zabranjena zona. Ono što Hrvati doživljavaju na glavnoj tržnici poljoprivrednih proizvoda u Hercegovini, onoj u Čapljini, najblaže se može opisati kao pljačka i ucjena. Naime, javna je tajna kako Hrvati iz Hercegovine ne mogu svoje proizvode prodavati direktno u Sarajevu već po njih dolaze prekupci iz Sarajeva koji pritom obaraju vrijednost robi u bescjenje. Oni Hrvati koji su pokušali zaobići ovaj svojevrsni maloprodajni zakon u BiH i sami plasirati svoju robu u glavnom gradu BiH nisu se dobro proveli. Nemogućnost plasmana svojih proizvoda, neizvjesnost i pljačka koja je legalizirana u BiH rezultira sve većim iseljavanjem Hrvata iz BiH. Hrvati napuštaju plodnu zemlju koja im je vječito bila zaštita i utočište, neovisno o tome koja je politika bila na vlasti.
Ukoliko je Republici Hrvatskoj interes opstanak Hrvata u BiH, pa i zbog razloga strateške dubine o čemu smo prethodno pisali, onda će pronaći zakonsku osnovu za plasman poljoprivrednih proizvoda iz BiH u Hrvatsku. Kada smo već potpuno otvorili tržište za poljoprivredne proizvode iz Italije, Španjolske, Njemačke….ne vidim razloga zašto tu ne bi bilo mjesta i za krompir ili rajčicu iz Hercegovine. Nije valjda rajčica iz Španjolske slađa od one iz Hercegovine?
Hrvati iz BiH su vrijedan narod kojemu ni Turci ni srbijanski žandari nisu mogli uništiti volju za životom i radom, ali sada su s jedne strane omeđeni zidom granice RH, a s druge strane zidom ucjena i pljačkanja od strane službenog Sarajeva. Sve to ih dovodi u situaciju da sve češće napuštaju svoja ognjišta i spas traže u tuđini. Oni milost iz RH ne traže, traže samo priliku da od svog rada žive – ukoliko se već toliko kunemo u njih!
Željko Primorac, HRsvijet
