Nametanja izbornih Barryjevih pravila te svojevrsna izborna krađa Hrvata samo mjesec dana prije njihova održavanja 2000., što je nezabilježeno u suvremenome svijetu, bio je okidač da Hrvati organiziraju zasjedanje Hrvatskog narodnog sabora BiH u Novome Travniku na kojemu je usvojena deklaracija koja je u apsolutno identičnome obliku i danas aktualna, piše Zoran Krešić/Večernji list BiH.
Međunarodna je zajednica najprije tim promjenama otvorila vrata brojnijim narodima da ostvare dominaciju u Domu naroda. Naime, promijenjenim izbornim propisima dopušteno je Bošnjacima da biraju Hrvate, umjesto 30 izaslanika u Domu naroda, promjenama je odlučeno da se bira 17 u svakom nacionalnom klubu te da je za izbor predsjednika FBiH dovoljno osigurati ruke šestorice Hrvata.
Potpora Crkve
Bošnjačke stranke na taj način otvorile su mogućnost za dugoročno preglasavanje Hrvata. Odgovor je stigao između općih izbora u obliku zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora, čiji su rad poduprle sve relevantne hrvatske političke opcije, osim onih koje su pristale kasnije biti privjesci u vlasti, i crkveni prvaci, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a na zasjedanju Hrvatske samouprave u proljeće sljedeće godine i mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Na prvome saboru, od kojega je prošlo 20 godina, opetovano je kako je “suverenitet hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini neupitan i neotuđiv”. Na tome zasjedanju istaknuli su da se jednakopravnost triju naroda može ostvariti “ustavnim i administrativno-teritorijalnim unutarnjim ustrojem cijele Bosne i Hercegovine, koji će na jednak način regulirati načela suvereniteta i konstitutivnosti naroda i jednakopravnosti građana”, te su, uz mogućnost biranja vlastitih predstavnika u Domu naroda i Predsjedništvu BiH, zatražili primjenu načela konsenzusa, pariteta i rotacije. Nakon Hrvatske samouprave i otpora nasilju nad Hrvatima tadašnjem predsjedniku Federacije BiH Ivi Andriću Lužanskom bilo je osam godina zabranjeno biti na bilo kojoj funkciji.
“I danas s vremenske distance smatram kako je to bio ispravan potez. Čak i unatoč kasnijem grubome nasrtaju na Hrvate i naše vlasti, HNS BiH pokazao se kao najbolji mogući okvir djelovanja kako bi se pokušalo ostvariti jednakopravnost. Institucionalnu i svaku drugu. U biti, rekao bih kako platforma HNS-a predstavlja srednji i jedini mogući put uspješne Bosne i Hercegovine. Kroz višestoljetnu povijest snaga ove zemlje baštinila se kroz priznate i ravnopravne narode. Sjećate se Alijanse, Platforme, fenomena ‘Komšić’, najave da će se to ponoviti na izborima 2022. Pokušaj da se Hrvate eliminira kao, rekao bih, presudnog čimbenika ovoga tronošca najviše se štete čini BiH kao državi. Iako se sada pozicije među pojedinim narodima čine još udaljenijima nego 2000., ipak se nadam da će biti dovoljno mudrosti da se postigne čarobna formula povjerenja među trima narodima.
Neostvareni ciljevi
Preduvjet za to je da se prestane s hegemonijom i nametanjem političkih predstavnika. Kao i 2000., HNS BiH ima važnu ulogu okupljanja Hrvata oko ideje slobode i jednakopravnosti. Vjerujem kako će se, uz potporu međunarodne zajednice, koja je 2000. griješila u pristupu k BiH, napose Hrvatima, te s novim naporima Republike Hrvatske, uspjeti napraviti toliko potreban iskorak”, rekao je Lužanski za Večernjak. Nakon sloma samouprave HNS BiH, kao svehrvatski sabor, reaktiviran je tek 2011. godine nakon još jedne protuhrvatske vlasti Platforme. Nezaobilazan je politički i nacionalni čimbenik, no koji, do sada, nije dao rezultat zbog čega je i osnovan.
Vrisak.info
