Razmišljanje piše fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca
USKRSNI ČETVRTAK (A)
Dj 3, 1-10
Ps 105, 1-4.6-9
Lk 24, 13-35
OTVORIMO SVOJA SRCA
Kada je Isus za vrijeme svoga ovozemaljskog života činio čudesa, onda nije htio time dojmiti svoje nasljedovatelje i sve druge, nego pokazati da je Bog na djelu i da nam može i hoće pomoći u našemu životu. Znaju to Petar i Ivan te na taj način objašnjavaju izlječenje onoga hromoga u Hramu. Time naravno Božje djelovanje ne prestaje. On je sa svojim vjernima sve do kraja svijeta.
No, jesu li ljudi spremni biti sa svojim Bogom? To pitanje svakoga čovjeka slijedi do kraja života. Zlo, naime, nikada ne miruje. Stalno želi pobijediti dobro. Njegovo djelovanje opažamo i ovih dana. Najprije se dogodila ova pošast zvana koronavirus, a nakon toga zlo pokušava ljude uvjeriti da im Bog ne može previše pomoći. Neki na to nasjedaju. Shvativši što se događa, bili su počeli moliti se više nego prije, razmišljati o smislu života na ovoj zemlji… Sada kao da su se nekako umorili. Proći će i ovo pa ćemo po starom.
Petar i Ivan opominju svoje sunarodnjake da više ne mogu negdašnjim putevima. U Isusu Kristu nisu prepoznali Mesiju te su sudjelovali u njegovu razapinjanju na križ. Ali Bog je ipak spreman prijeći preko svega, oprostiti, samo oni trebaju biti spremni otvoriti vrata svoga srca. Očito nisu bili spremni čim im se dogodilo razorenje Hrama i raspršenost po svim krajevima kugle zemaljske.
Pokajanje je uistinu jedna od najsnažnijih stvari u životu. Njime mijenjamo svoj cjelokupni život. Išli smo jednim putem, griješili, a Bog je stajao po strani i neprestano pružao ruku. Kad nam se pamet prosvijetlila, primili smo tu ruku, oslonili se na nju i stvorili si novi život, pun snage i radosti. Budu li nam se nakon svega toga znale dogoditi i teške stvari, uspjet ćemo ostati na nogama. Bog je, naime, s nama i ništa nas ne može slomiti.
Nemojmo si dopustiti biti prepadnuti zbog bilo čega, pa ni zbog ovih vremena i onih koja tek dolaze. Isus u današnjem evanđelju slične riječi upućuje onim svojim učenicima na putu. Prepoznaju da je to on tek kada uspiju povjerovati u te njegove riječi. Ispunjeni njegovom snagom nastavljaju živjeti od njegove Riječi i propovijedati ju svima s kojima dolaze u doticaj. Neka se nešto slično dogodi i u našemu životu!
Vrisak.info
