Mentalno zdravlje je važno i ono je dio općeg zdravlja pojedinca. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi“. Koliko je važno psihološko blagostanje postanemo svjesni najčešće kad nas poteškoće krenu usporavati u našim svakodnevnim obavezama. O mentalnom zdravlju razgovarali smo s doc.dr.sc. Ivonom Čarapina Zovko koja privatno pruža usluge psihološkog savjetovanja, psihoterapije i vrši psihološke procjene.
Tko se javlja za psihološka savjetovanja?
Za savjetovanja se javljaju osobe svih uzrasta s različitim poteškoćama. Neke od njih su lakše psihološke poteškoće koje se javljaju najčešće kao odraz ili kritičnih razdoblja ili situacijskih faktora, a neki su s poteškoćama koje su kulminirale i otežavaju cjelokupno funkcioniranje osobe. Raduje činjenica da sve veći broj mladih osoba traži pomoć i da razmišljaju o očuvanju i zaštiti svog mentalnog zdravlja. Dosta ljudi koji me zovne putem telefona da se naruči započne s rečenicom ,,Mene nije stid priznati da … ” što je ohrabrujuće za naše društvo. Stigma za odlaskom kod psihologa lagano nestaje. Daleko smo od suvremenih i razvijenih zemalja po tom pitanju, ali smo s druge strane izloženi puno većim stresorima i problemima od visoke stope nezaposlenosti, nepotizma, siromaštva i općenito nesigurnosti i neizvjesnosti u našoj državi što stvara prijetnje narušavanju našeg mentalnog zdravlja. Još smo uvijek suočeni s pandemijom COVID-19 i većina nas slijedi upute o održavanju razmaka, nošenju maski i sl. Dakle, radimo sve da očuvamo zdravlje tjelesno, i stoga je važno uvijek imati na umu i da se za naše mentalno zdravlje i njegovo očuvanje moramo pobrinuti i tražiti pomoć.
Kada je pravi trenutak javiti se za psihološko savjetovanje?
Pravi trenutak za javljanje bi bio kada se problem tek pojavi, odnosno kada osoba primijeti da je ometa u svakodnevnom funkcioniranju, no to se najčešće barem kod nas ne prakticira nego se većina pojedinaca javi onda kada više ne može funkcionirati npr. ima poteškoće sa spavanjem, javljaju se učestali napadi panike, radne sposobnosti su narušene, otežano socijalno funkcioniraju povlače se iz društva, izbjegavaju druženja i sl. Ponekad se pojedinci samoincijativno jave i to najčešće s rečenicom: ,,Probao sam sve sam, sada želim pomoć stručne osobe”, a dio njih se javlja na nagovor najbližih da ,,porazgovaraju” sa stručnom osobom da im pokuša pomoći. Često se iz naše okoline čuje da će netko riješiti nešto sam i da stručna osoba nije potrebna. U takvim situacijama važno je procijeniti ima li osoba kapacitet za suočiti se sa situacijom. Pretpostavljamo kada nas zaboli zub da jedan dan možemo tolerirati bol i sami pokušati ublažiti, no već idući dan kako nas jače boli odlazimo stručnoj osobi da to riješi. Tako je i s našim mentalnim zdravljem.
Kako se obavlja savjetovanje?
Jedno od najučestalijih pitanja ne samo novinara nego i bliže okoline od mojih prijateljica koje nisu iz struke pa nadalje je pitanje kako se obavlja savjetovanje, treba li klijent leći na kauč, zatvoriti oči, opušta li se i sl. Podloga ovakvoj predodžbi o savjetovanju i psihoterapiji temelji se na iskustvu prikaza psihologa/psihoterapeuta iz najčešće američkih filmova/serija. Važno je napomenuti da je to odgovaran i aktivan proces u koji su uključeni i klijent i psiholog. Zajedno primjenom određenih tehnika i metoda pronalaze i testiraju rješenja koja su prihvatljiva i funkcionalna za klijenta. Svemu prethodi detaljan intervju i procjena. Zbog toga je važno stvoriti klimu povjerenja i odgovornosti prema postupku i s jedne i druge strane. Nakon prvog susreta iznose se očekivanja od samih tretmana i s jedne i druge strane od viđenja problema, ciljeva rješavanja, broja susreta i slično. Psiholozi i psihoterapeuti ne daju rješenja i savjete u smjeru ,,napravi to ili nemoj napraviti to” nego pomažu osobi da donese najbolji izbor, da si sama pomogne i da donese odluku.
S kakvim poteškoćama se javljaju?
Najčešće se javljaju s anksioznim poremećajima (panike, fobije). Ne bih brzopleto zaključivala ako se javljaju s ovim poteškoćama da su one i najraširenije u našoj regiji koliko da je u takvim situacijama funkcioniranje narušeno od toga da osoba konstantno promišlja kada će sljedeći napad, pretjerano je zaokupljena sobom, jak je naglasak na tjelesnim simptomima ubrzani otkucaji srca, suha usta itd. i nakon nekog vremena osobe najčešće samoincijativno zatraže pomoć da to ,,prestane”. Problemi s kojima se mlađe osobe javljaju su najčešće problemi s impulzivnošću i emocionalnim regulacijama te poremećaji raspoloženja.
Kako se odluči baviti ovim poslom?
Kao svemu što radimo trebamo biti stručni. Vrlo je važno obrazovanje i formalno i neformalno. Većina psihologa koja se odluči i za psihoterapijski rad pohađa neki od psihoterapijskih pravaca čije tehnike primjenjuje na sebi i u svom radu. Konkretno, ja sam u edukaciji iz kognitivno-bihevioralne terapije. To je najrašireniji i najviše istraživan psihoterapijski pristup, a samim time i najčešće preporučen psihoterapijski tretman za većinu psihičkih poremećaja. Temelj spomenutog pravca razumljiv i laicima bi bio da se sva ponašanja uče, što nas vodi ka tome da primjenom zakonitosti učenja možemo otkloniti nepoželjna i usvojiti nova ponašanja. Za sve što radimo treba dodati i začin ljubav. Najvažnija misao vodilja je da ljudi od nas izađu bolji. Ne možemo mijenjati svijet i iluzije su da smo svemoćni, pa i u ovom poslu, ali popraviti jednog pojedinca dan po dan već je korak ka ljepšem svijetu.
Vrisak.info
