Domagoj Duvnjak dao je intervju portalu Net.hr jutros na aerodromu Dr. Franjo Tuđman uoči leta za Pariz, gdje hrvatski rukometaši u subotu od 14.00 igraju prvi sraz na turniru protiv Japana na OI.
Domagoj Duvnjak otputovao je jutros s aerodroma Dr. Franjo Tuđman na svoje 4. Olimpijske igre. Kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, simbol požrtvovosti, sportska ikona i ljubimac, na ovim Igrama, svojim zadnjim, želi jednostavno uživati u rukometu, atmosferi, momčadskom duhu, ostvariti što bolji rezultat za svoju zemlju i pomoći mladim dečkima najviše što može. Duvnjak je i danas danas, u 37. godini, motiviran igrati za reprezentaciju Hrvatske.
Drži me ljubav prema domovini
“Ono što mene drži i u 37. kad je u pitanju sport je definitivno ljubav prema ovoj domovini, rukometu, na kraju krajeva puno igrača nema priliku predstavljati svoju zemlju u sportu i slušati himnu. Najveća čast svakom sportašu je igrati za svoju zemlju, ma bar jednu, ne mora to biti puno, ali taj osjećaj kad dođeš na teren, poslušaš himnu, to je neprocjenjivo”, kazao nam je Domagoj Duvnjak jutros prije ukrcavanja u avion za Pariz.
“Vesela je šokadija, uživamo, Bogu hvala, u klincima. Dobro smo svi”, dobacio nam je dobro raspoloženi Dule na naše pitanje kako supruga i troje male djece. Zdravlje mu je isto, hvala Bogu – dobro!
“Hvala Bogu i zdravlje je dobro. Nema problema. Odmorio sam pet dana, pa sam se bacio u trenažni proces. Spreman sam i nema problema”, priča Duvnjak i prelazi na Olimpijske igre…
“Žao mi je što mi ovo nisu pete na kojima nastupam, jer znamo kako je završilo s Olimpijskim igrama u Tokiju. To kad smo ispali za Tokio, ono… nije tragedija, nikad nije tragedija u sportu, ali šteta velika. Vratili smo se sad na Olimpijske igre i to je velika stvar. Biti među 12 najboljih na Olimpijskim igrama je uspjeh. Kad vidimo tko sve nije prošao, stvarno je uspjeh to što smo se plasirali na OI, ali sad dolazi ono pravo. Na turniru ima 12 vrhunskih ekipa i svatko svakog može dobiti, uzeti medalju i to je ono što ovaj turnir čini posebnim”, govori Domagoj Duvnjak.
Primarni cilj je četvrtfinale
Hrvatski rukometaši smješteni su u grupu A zajedno s Japanom, Slovenijom, Njemačkom, Švedskom i Španjolskom. U grupi B su – Argentina, Danska, Egipat, Francuska, Norveška. Hrvatska u subotu u 14.00 otvara OI protiv Japana. Egzotične reprezentacije nikako nam ne leže, sjetimo se samo…
“istina, dobro ste rekli. Mi ne volimo takve reprezentacije, nismo ih nikad ni voljeli. I prijašnja generacija i ova sad uvijek je imala takvih problema sa ‘divljim’ reprezentacijama. Jako niski igrači, brzi… Puno smo utakmica Japana pogledali i izbornik je bio 7 godina na klupi Japana, tako da znamo sve o svakom igraču. Bit će puno puno nervoze. Očekujem, pošto je prva utakmica, nervozu. Nije lako, znam kako će im biti, ali mislim da je i slavlje od jedan razlike, da se uđe u turnir s pobjedom”, govori Domi i navodi kako je i druga grupa jako teška.
“Najbitnije je proći u četvrtfinale. To je definitivno nekakav primarni cilj. Smatram da kad prođemo u četvrtfinale, mi imamo kvalitetu i snagu dobiti svakog, bez obzira na protiv koga mi igrali. To je jedna utakmica i ako dobiješ, ideš u borbu za medalje, a ako izgubiš, ispadaš i ideš kući. Nadam se da će naš slučaj biti prvi koji sam spomenuo, ali treba proći u četvrtfinale što neće biti lako”.
Domi nam je otkrio što Sigurdsson očekuje od njega i što mu je rekao…
“Iskreno, izbornik me vidi kao dio od 17 igrača. Svaki igrač i reprezentaciji Hrvatske je važan za ovu ekipu. Prije svega, mora napraviti jedno lijepo zajedništvo. Već imamo dobru atmosferu. Zajedništvo nas je uvijek krasilo, a to moramo samo prenijeti na teren. Osobno, izbornik zna da ja moram pomoći s nekakvim iskustvom, mirnoćom, jer sigurno će biti puno nervoze. Imam svoju ulogu. Ovo što smo igrali na pripremnim susretima. Cindra i ja vodimo napad po 15 minuta, tako da će tako biti na turniru isto”.
Igramo brže, svaki igrač je dobio jasne zadatke
Otkrio nam je omiljeni hrvatski sportaš i što je konkretno Sigurdsson donio u reprezentaciju, na koji ju je način upgredao, nadogradio, refrešao, kako god…
“Igramo brže i svaki igrač je dobio svoj jasan zadatak. To je ono što je izbornik promijenio. Nikakva euforija kad se postigne gol, nikakva tuga kad se promaši. Isto tako, inzistira na 60 minuta potpune koncentracije u utakmici. Najbitnije je da nemamo one crne rupe koje nas prate od prošlog prvenstva, da te crne rupe svedemo na minumum. Mislim da onda imamo jako dobre šanse. Trenalirali smo i 6-0 i 5-1 obranu. Popravili smo neke detalje, dobili zadaćiće koji čine jači kolektiv i sredinu. U napadu nam puno brže ide lopta, moje osobno mišljenje. Svaki igrač ima svoj zadatak i za sad je to sve izgledalo dobro, osim na onom turniru u Oslu, takve stvari nam se ne smiju događati. Ovako sve drugo je dobro”.
Sigurdsson je prizeman tip koji ne voli euforiju niti tugu. Hladan je, pravi Islanđanin, opisuje nam Domi…
“Ma nema tu puno euforije kod njega”, izjavio je Duvnjak i na kratko se odmaknuo kako bi se slikao s fanovima. Svi ga vole…
“Neka, lijepo je ovo. Što se tiče izbornika, on je baš takav kako vodi susret. Miran, staložen, ima svoj plan i program i toga se drži. Bez neke velike euforije. Zna što radi u svakom trenutku i jasno nam dočarava zadatke, što radimo, što moramo raditi, jasno objašnjava i daje nam precizne upute”.
Labuđi pjev velikana
“Supruga, troje male djece, nije samo u pitanju egzistencija, nego igram i za njih. Jako mi uvijek nedostaju kad sam odsutan od kuće, što sam stariji sve više i više. Pogađa me razdvojenost od njih. Sve se to nekako pomiješa kad izađem na teren, sve te emocije proključaju u meni. Domovina, nacija, ljudi, prijatelji, obitelj, roditelji, djeca, moje Đakovo… to čini jedan zatvoreni krug uspješnosti u meni, ono što me motivira, to je moj sportski pogon. Igramo za medalje, za pobjede i nekako eto, gušt mi je i dan danas na terenu, iako sam u 37. Još mogu pomoći mladim dečkima, biti tu za njih i uz njih. Moraju shvatiti da jedan poraz nije smak svijeta, a jedna pobjeda ne smije bacati u euforiju. Potrebno je naći nekakav balans.”
Ne možemo zamisliti reprezentaciju Hrvatske u rukometu bez Domagoja Duvnjaka…
“Hahaha, zamišljajte polagano”, priča Domi kojem su ovo možda zadnje Olimpijske igre. Ovo možda smo mu namjerno rekli…
“Jesu, nisu možda nego jesu, zadnje su”, smije se Domagoj.
Hoće li poput Luke Modrića igrati do 40.?
Teško ću poput Luke Modrića igrati do 40.
“Uff, teško, teško… doći će brzo kraj, ovo su moje zadnje OI, labuđi pjev, kako se ono veli. Baš ću guštati s ovim mladim dečkima. Veselim se jako. Ne znam kakav mi je plan, do kad ću igrati, imam još godinu dana ugovor s THW Kiel. Tada ću imati 37., tako da ćemo vidjeti. Ne mogu reći ništa, ali definitivno se bliži kraj moje karijere”.
Rastužio nas je Domi na kraju razgovora…
“Ma kakva tuga, ej, nema tuge, to je normalno, biologija. Svi starimo, dolaze mlađi, to je normalni proces u sportu. Dolaze brži, mlađi, bolji, ja sam tu s iskustvom za pomoći, savjetima uvijek, na mladima svijet ostaje”, zaključio je Domagoj Duvnjak.
Vrisak.info
