Bošnjaci moraju shvatiti da Federacija BiH nije nastala slučajno, nego kao plod straha zapadne politike od stvaranja bošnjačke državice koja bi se jednoga dana mogla pretvoriti u islamsku.
Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik
Zadnjih dana ne prestaju bošnjački napadi na Zorana Milanovića, kako onih Titovih pristalica tako i Alijinih. Iako ideološki duboko podijeljeni – jer jedni vjeruju da će Tito doista uskrsnuti i obnoviti njima dragu Jugoslaviju, a drugi da će u BiH s vremenom doći osmanlijska vremena – u jednom su duboko povezani. I jedni i drugi pokazuju nezahvalnost i mržnju prema onom narodu koji im je najviše pomogao za vrijeme srpske agresije. Ovaj put je na udaru predsjednik Milanović, sutra će to biti premijer Plenković ukoliko se počne ozbiljnije baviti hrvatskim pitanjem u BiH. Svaki hrvatski političar u Hrvatskoj koji se usudi reći da Bošnjaci pokušavaju nadomjestiti na račun Hrvata ono što su u ratu izgubili od Srba, bit će proglašen neprijateljem BiH.
Nerealne ideologije
Priča o građanskoj državi, o čemu su se raspisali bošnjački mediji, koju će navodno zahtijevati budući američki predsjednik Biden, je samo igra koja bi trebala isprepadati hrvatske političare u Hrvatskoj. Građanska država u BiH bez zaštite etničkoga samo je san Bošnjaka, kao što je i san Srba kako će Republika Srpska jednoga dana postati dio Srbije. Upravo te dvije nerealne ideologije sprječavaju Bosnu i Hercegovinu da postane normalnom europskom zemljom. Na unitarnu BiH neće nikada pristati Hrvati i Srbi, kao što Bošnjaci i Hrvati neće dozvoliti pripajanje Republike Srpske Srbiji. Dobro je to znano svima koji prijete Bidenovom diplomacijom ili ruskom silom.
A što se Europe tiče, ponadati se da su Bošnjaci naučili nešto iz prošloga rata. Treba se prisjetiti riječi Harisa Silajdžića koji je u jednom razgovoru rekao kako bi se u BiH još uvijek vodio rat da se radilo samo o pritisku europske politike na Srbe. Europski političari su bili i ostali podijeljeni kad je u pitanju BiH. Oni koji su bili za Srbe, bit će i danas u slučaju novih političkih ili vojnih obračuna. Upravo bi to trebao biti razlog za Bošnjake i Hrvate da se potrude zajedničkim snagama izboriti za pravedno uređenje BiH. Jer ukoliko ih se ponovno uvuče u sukobe, profitirat će samo oni koji su razorili Vukovar i počinili genocid u Srebrenici.
Protiv islamske državice
Ali da bi do toga došlo, Bošnjaci moraju shvatiti da Federacija BiH nije nastala slučajno, nego kao plod straha zapadne politike od stvaranja bošnjačke državice koja bi se jednoga dana mogla pretvoriti u islamsku. Zapadna politika je vjerovala, a takvih naivaca ima još uvijek, da bi sekularni Bošnjaci – titoisti, u sprezi s Hrvatima mogli spriječiti stvaranje muslimanske državice u BiH. Danas, kad je Hrvata u Federaciji sve manje, te kad se vidi da su bošnjački titoisti bliži Srbima nego Hrvatima, postaje jasno da od te sprege neće biti ništa.
To se najbolje pokazalo u njihovom ponašanju za vrijeme slavlja svete mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu.
U jednom sam tekstu nakon „jugoslavenskog, antihrvatskoga derneka u Sarajevu“ napisao kako će se upravo ta sprega Bošnjaka muslimana s komunističkim nostalgičarima, među kojima je zasigurno bilo i srpskih prikrivenih nacionalista, jednoga dana razbiti o glavu Izetbegoviću i SDA. Titoisti, koji još uvijek ne žele shvatiti da je komunizam kriv za stotine milijuna ubijenih, krenuli su poslije sarajevskoga derneka u ofanzivu. Danas vidimo kako ta sanjarska opasna djeca komunizma preuzimaju vlast u većinskim bošnjačkim dijelovima Bosne i Hercegovine. Međutim, onaj tko misli da će tako i ostati, ne poznaje svijet islama. Dovoljno je pratiti zbivanja u svijetu islama, ili čitati tekstove u tjedniku STAV pa da čovjeku postane jasno da i bosanski muslimani najmanje vole one iz vlastitih redova koji su protiv malo više islama u BiH.
Milanović ima pravo upozoriti na to da Hrvatska neće ostati po strani ukoliko dođe do pokušaja potpune marginalizacije Hrvata u BiH. Svojevremena izjava Stipe Mesića kako će presjeći koridor u Bosanskoj Posavini ukoliko Republika Srpska proglasi odcjepljenje od BiH, shvaćena je kod Bošnjaka jednostrano. A ta izjava – za pretpostaviti je – želi među ostalim poručiti i to da Hrvatska nema pravo u potpunosti žrtvovati Hrvate u BiH, pogotovo ne one u Posavini, koji su na tom prostoru prije srpske okupacije bili značajna većina.
Posljedice majoriziranja Hrvata
A što se zapadne, pogotovo američke diplomacije tiče, trebali bi Bošnjaci biti jako oprezni. Njihova je diplomacija rijetko gdje donijela mir i stabilnost. Istina, u BiH je donijela nepravedni i privremeni, ali ne i trajni mir. Do kakvoga tragičnoga stanja može doći tamo gdje neupućena američka politika želi silom uspostaviti mir, vidi se u događanjima u Iraku, Siriji i Afganistanu. Američka bahata diplomacija često shvati tek kasnije što je doista trebalo učiniti.
Upravo bi to trebao biti razlog za Bošnjake da ne očekuju puno od novoga američkoga predsjednika, nego da se okrenu suradnji s Hrvatima i potraže pravedno rješenje za sva tri konstitutivna naroda u BiH.
Svako majoriziranje Hrvata od strane Bošnjaka gura ih u zagrljaj Srbima. A to nije dobro za Hrvate, ali ni za Bošnjake. Nažalost, ponekad se dobiva dojam da su se Bošnjaci pomirili s tim da nemaju što tražiti u Republici Srpskoj. Njihova netrpeljivost naspram Hrvata čini ih slijepim. Kad bi doista Bošnjacima bilo stalo do opstanka BiH kao države konstitutivnih naroda, učinili bi sve, ama baš sve, da pokažu zahvalnost prema onima koji su im, i pored svih političkih vrludanja, pomogli u ratu. I danas bi, ne daj, Bože, da dođe do rata, ovisili o Hrvatima. Tito je mrtav, Erdogan daleko, a većina Arapa neće ni da čuje za njih zbog sprege s Erdoganom.
Protiv omalovažavanja hrvatskoga naroda
Kritika predsjednika Milanovića, koji je poznat po svom osebujnom stilu izražavanja, nije uperena protiv Bošnjaka nego protiv omalovažavanja hrvatskoga naroda. Cilj primitivne i prozirne kritike predsjednika Milanovića koja dolazi u zadnje vrijeme iz bošnjačkih redova ima za cilj ušutkati hrvatske političare, spriječiti ih da se zauzimaju za pravedno rješenje hrvatskoga pitanja u BiH. Milanović je, istina, ponekad nespretan u nastupima i izjavama, ali ne može ga se usporediti sa srbijanskim predsjednikom Vučićem, koji svojom politikom podriva opstojnost BiH. Milanović nije nikada govorio o podjeli BiH ili pripajanju pojedinih područja Hrvatskoj, pa ipak je na udaru bošnjačke kritike daleko više nego Vučić. Dobro bi bilo da Bošnjaci potraže odgovor na pitanje zašto je to tako. U suprotnom učinit će neprijatelja od naroda koji im to nikada nije bio.
Vrisak.info
