I ponovno, kao i na ponoćki, crkva je bila prepuna svijeta, kao i samo dvorište jedne od najljepših crkvi.
Svetu misu predvodio je župnik fra Stanko Pavlović. – Braćo i sestre, puče Božji, na dobro Vam došao Božić i sveto porođenje Isusovo. Za onoga koga se čekalo nije bilo mjesta u srcima ni u dušama, Betlehemci nisu marili, a dogodio se najveći događaj. Anđeli nisu imali kome otići nego su potražili pastire, pozvali ih, a oni se odazvali. A veliki, moćni i sveznajući nisu otvorili svoje srce Spasitelju koji je došao. Najveća vijest za ondašnje ljude i za nas danas je da je Spasitelj došao na zemlju, rodio se u Betlehemu ne da bi bio neutralan i toj neutralnosti učio svijet nego da bi ljudi bili Gospodinovi – kazao je u uvodu propovijedi fra Stanko.
Isus se, kako je rekao, rodio da bi nas oplemenio, obogatio, očovječio na najbolji mogući, božanski način.
Istaknuo je čestitost i čistoću kao neprolazne vrijednosti. – Isus nas potiče da te vrijednosti vrednujemo i da ih imamo. On se rodio kao čovjek da pokaže ljudima onoga vremena i nama danas kako treba živjeti, koje vrijednosti treba vrednovati, pokazao je kako se za Boga i bližnjega svoga može imati srca i dokazao kako je čovjek najsretniji kad mu je u srcu Gospodin Bog. U svim našim poteškoćama Isus nas na najbolji način razumije zato uronimo svoje srce u Njegovo Božansko srce i biti ćemo neizmjerno ispunjeniji u duši – kazao je fra Stanko.
Naglasio je kako Isusov dolazak na svijet nije nikakva zagonetka nego rješenje za sve zagonetke u našem životu. – Zato otvorimo mu svoje srce i u naše glave umetnimo više Gospodinova duha. Isus je imao ruke koje su blagoslivljale i koje se danas pružaju prema svakom čovjeku. Dolazi svakome i malenima i velikima, a njima ne da bi imao nešto protiv njih nego da bi dirnuo njihovo srce i privukao ih Gospodinu – kazao je.
Za kraj, podsjetio je na konac ovozemaljskog života koji nas sve čeka. – Naši stari kada im se približavao život kraju govorili bi: Pustite me da počivam. Braćo i sestre, budimo s Gospodinom sada, i u snazi našega života budimo s Gospodinom, s njim odmarajmo i počivajmo i tada ćemo biti dorasli za one zadnje trenutke našega života. Ići ćemo Njemu ususret i na počinak u Gospodinu. Naša rješenja su Isus i draga Gospa – kazao je podsjetivši na pjesmu “Slava Bogu na visini” koju su Anđeli zapjevali pastirima sa željom da se ona pjeva u našim crkvama i našim obiteljima uvijek i zauvijek.
Nakon svete mise uslijedio je stoljetni običaj druženja na Božić. Kolači, suhe smokve, šljive, orasi, razne vrste domaćih rakija… razgovori i pjesma. A od čovjeka do čovjeka ide župnik, rukuje se i čestita Božić.
Iduće godine obilježiti će se 125 godina župe Grude. Prvi put kao dio vjerničkog puka spomenute su 1742. godine kada je fra Pavo Dragičević u Rim slao izvješće o popisu važnijih mjesta ovdašnjih prostora. Ovih dana, pretposljednjeg dana prosinca navršiti će se još jedna velika obljetnica, 162 godine otkad su stari Gruđani pred goričkim župnikom fra Petrom Bakulom potpisali darovnicu kojom svoje posjede daruju za crkveno zemljište fratrima. Fra Bakula potpisuje zaključak da bi Grude trebale postati samostalna župa u koje ulaze Grude Brdo, Grude Polje, Dragićina, Višnjica i Krištelica. I konačno, 9. svibnja 1895. godine Grude postaju samostalna franjevačka župa sa zaseocima Grudsko Vrilo, Vrućice, Pocrte, Pešija, Grude, Cere, Krištelica, Zagomila, Dragićina i Višnjica.
I bi tada tako i uz neke sitne preinake kroz povijest ostade i danas! (FOTO: Grude.com)
Vrisak.info
