Središnjim svečanim misnim slavljem, koje će se večeras održati pred više desetaka tisuća hodočasnika na vanjskom oltaru iza crkve sv. Jakova u Međugorju, predslavit će fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije.
U ovom poznatom hodočasničkom mjestu ovih dana slavit će se gotovo svakog sata misna slavlja i to na većini svjetskih jezika.
Pod vedrim nebom iza crkve sv. Jakova u Međugorju domaći i inozemni svećenici ispovijedat će brojne hodočasnike.
Vjernici će tijekom dana stalno posjećivali Podbrdo – Brdo ukazanja, mjesto prvoga Gospina ukazanja i brdo Križevac te, klečeći u kolonama i bosi, obilaziti oko Gospina kipa u blizini međugorske crkve.
Prije točno 41 godinu šestero mladih iz župe Međugorje posvjedočilo je kako su na brdu Crnica, na predjelu zvanom Podbrdo, vidjeli Gospu s djetetom u naručju.
Iznenađeni i uplašeni, nisu joj pristupili bliže. Sutradan u isto doba došli su moliti i razgovarati s Gospom. Tako počinje priča o ukazanju Gospe u Međugorju. Već 41 godina svakog 25. lipnja može se u Međugorju zabilježiti nova priča, piše Večernji list koji dobosi i priču ispod.
– Više od 200 puta bio sam u Međugorju – kaže nam Krzysztof Balis iz Poljske i dodaje: “Gospa je nazočna u Međugorju. To se vidi po broju svećenika, hodočasnika, ljudi koji se ispovijedaju, koji idu na Brdo ukazanja i brdo Križevac bez obzira na to je li jako sunce ili pak nevrijeme. Između ova dva brda, kako kažu u međugorskoj župi, Gospa je raširila ruke.”
Monika Barska Wroblewska iz poljskog Łódźa čest je hodočasnik u Međugorju. – Ovo je mjesto koje ima veliki Marijin kult. Mnogo Poljaka dolazi u Međugorje. Vidi se da ljudi ovdje imaju veliku vjeru i da preko molitve rastu u vjeri. Plodovi Međugorja moraju se priznati. Velika kriza u svijetu pokazala je da čovjek ne može riješiti vitalne probleme novcem i da se ljudi moraju okrenuti Bogu i bližnjemu. Svatko nosi svoj križ u životu, a mene se u Međugorju posebno dojmilo brdo Križevac na koje rado idem i molim se Bogu i Gospi – kazala nam je ova hodočasnica.
Na parkiralištima u Međugorju neobično mnogo autobusa i automobila iz Hrvatske, posebice Splita, Dubrovnika, Varaždina, Rijeke, Šibenika, Zagreba, Osijeka… Bračni par Stanka i Mirko Pelivan stigli su osobnim automobilom iz Splita.
Mladi iz Posušja – Josipa i Katarina pješice su stigle u 40 kilometara udaljeno Međugorje. – Zavjetovale smo se pješice doći u Međugorje. Iako smo dobile žuljeve na nogama, nije nam žao. Odlično se osjećamo jer smo u Međugorju dobile unutarnji mir koji smo tražile.
Vrisak.info
