Posjetitelj koji se prvi put nađe u velikom suvremenom masliniku ostane fasciniran, opčinjen, zadivljen.
Susretne se s labirintom stabala i stabala, širokih razmaka i prolaza, sve pravilno posloženo u obliku pravokutnika ili kvadrata, pa se javi pomisao kako su ljudski um i ruka moćni, maštoviti i plemeniti, piše Večernji list.
Ako se dogodi da je dan prekrasan, vedar, topao, okupan hercegovačkim suncem, kako se nama potrefilo i posrećilo prvih dana studenoga, dojmovi i osjećaji još su dublji i potpuniji.
Posjetitelj koji se prvi put nađe u velikom suvremenom masliniku ostane fasciniran, opčinjen, zadivljen.
Susretne se s labirintom stabala i stabala, širokih razmaka i prolaza, sve pravilno posloženo u obliku pravokutnika ili kvadrata, pa se javi pomisao kako su ljudski um i ruka moćni, maštoviti i plemeniti.
Ako se dogodi da je dan prekrasan, vedar, topao, okupan hercegovačkim suncem, kako se nama potrefilo i posrećilo prvih dana studenoga, dojmovi i osjećaji još su dublji i potpuniji.
Bili smo u masliniku Dragana Mikulića u Ljubuškom. Najvećem na Balkanu. Tako se u medijima titulira i obasipa epitetima, ma što god to značilo kad je riječ o maslinarstvu općenito na Balkanu.
Podrazumijeva se – na sredozemnom ili mediteranskom pojasu Balkana, gdje klimatološki maslina može samo i uspijevati.
Maslinik se nalazi na istočnom prilazu Ljubuškom, oko 300 m južno od magistralne ceste Mostar – Čitluk – Ljubuški i poslovnih objekata na lokaciji Greda u poslovnoj zoni Mostarska vrata.
Riječ je o uređenoj zaravni, nastaloj od tvrdog i sivog krša i kamena, na nadmorskoj visini 220 m, s koje puca pogled zapadno na obližnju ljubušku tvrđavu hercega Stjepana te na široki i daleki obzor prema moru, Neumu i Pelješcu na jugu, Veležu na istoku, Čvrsnici, Čabulji, Vranu na sjeveru… Obilje sunca, vjetra i strujanja zraka, i u ljetnoj vrelini pomalo lahori…
Idealno za osjetljive i zahtjevne voćke kao što su masline. – Počeli smo 2008. godine, radovi su trajali tri, četiri godine, puno bagera i kamiona…
Bio je kamenjar, katastrofa, nitko to nije htio uzeti. Dio sam kupio, a dio dobio od Općine/Grada u zakup.
Kamen se samljeo, između kamenja bilo je i zemlje, to se pomiješalo i sad je kao polje, zatravnjeno i s maslinama. Bušili smo i tražili vodu, našli smo je na 300 m dubine, svako stablo se natapa sustavom “kap po kap”. Na 50 hektara je 7000 stabala maslina.
Da, mediji pišu i govore – najveći maslinik na Balkanu. To je tako, poznato mi je samo to da u Istri postoje jedan ili dva stara i veća maslinika – govori nam Dragan Mikulić.
Zatječemo prizor berbe, radnici i strojevi skladno ubiru zrele plodove koji će dati po svojstvima nadaleko poznato i cijenjeno tekuće zlato, kako se odmilja naziva maslinovo ulje.
Dvojica radnika tresu grane ručnim električnim tresačima, no postoji i pojavila se još bolja, naprednija tehnika – tresenje stabala pomoću stroja za berbu maslina.
To je prvi put u Hercegovini da je primijenjena berba takvim strojem, Mikulić ga je unajmio i doveo iz Slovenije, riječ je o stroju Pellenc Buggy.
Stroj prihvatnim uređajem obavije stablo i vibracijom trese krošnju i grane.
Trešnja jednog stabla traje najviše sedam sekundi, ovisno o organizaciji posla, u radnom danu od sedam sati može otresti od 400 do 600 stabala i zamjenjuje oko 100 radnika.
– Rad stroja stoji tisuću eura dnevno. Odlučili smo ove godine to isprobati da se upoznamo i vidimo kako to funkcionira, kakve prednosti donosi. Kad smo uveli strojeve, tresače, radi od 15 do 20 radnika, a prije strojeva radilo je 35 – 40 radnika. Možda dogodine kupimo stroj, mislim da se cijena kreće oko 120.000 eura – objašnjava Mikulić.
Radnici prostiru plastične mreže ispod krošnji, a nakon što strojevi tresači otresu plodove, skupljaju ih u plastične kašete (gajbe) koje se prevoze u obližnju Mikulićevu uljaru.
S otresenim plodovima je dosta lišća, ono se odvaja i plodovi peru u uljari prije same prerade, tj. hladnog prešanja maslina.
Luka Bašić je s još dva svoja brata, Franom i Ivanom, došao iz Posušja na branje maslina. Stariji Frano je student, Luka i Ivan su srednjoškolci.
– Prošle godine radio sam u uljari na preradi, volim masline, maslinovo ulje i sve što se veže za masline, gušt mi je raditi s njima. Svakako i korisno je, nešto će se i zaraditi, za džeparac, da ne moram roditelje pitati, a i za daljnje školovanje. Četvrta sam godina gimnazije, dogodine idem na fakultet – kaže Luka.
Davorka Macan je iz ljubuškog sela Proboj, na branju maslina radi dva tjedna.
– Zadovoljna sam uvjetima i radom. Dnevnica je 100 KM, uz to imamo još i jedan obrok i piće. Ovo mi je prvi put da berem masline, radit ću do kraja, dok sve ne oberemo – kaže Davorka.
Vlasnik Dragan govori kako je danas teško naći radnike.
No, nekako uspijeva, a nabavom stroja za tresenje taj bi se problem znatno umanjio.
– Ova godina je dobra, malo je slabija nego lani, ali nije loše, ne možemo se žaliti. Sorte su talijanske i hrvatske, ima ih pet, šest vrsta. Radmani su izvanredni, na početku berbe bili su 17-18, nakon kiše i kako se povećava vlaga u plodu opadaju, sad su 12-13. S plasmanom i prodajom nema problema, naši ljudi nose vani, kupuju turisti i hodočasnici koji dolaze u Međugorje. Jedan dio proda se u Hercegovini, malo u Bosni, jedino određene količine u Sarajevu. Država svake godine daje financijske potpore. Da nema toga, maslinarstvo ne bi bilo isplativo – naglašava Mikulić. Cijena ulja u njegovoj uljari je 35 KM po litri.
Uljara Mikulić je nedaleko od maslinika. Izgrađena je i otvorena 2012. godine.
Riječ je o suvremenom proizvodnom objektu talijanske tehnologije. Osim što se prerađuju vlastite masline, prerađuju se i one drugih maslinara, kojih je u Ljubuškom velik broj.
Dolaze i donose maslinari i iz drugih mjesta, pa i iz Vrgorca i Metkovića te vlasnici manjeg, simboličnog broja maslina, koje uzgajaju u svojim vrtovima.
Količine za preradu nisu ograničene, cijena prerade je 70 feninga do 100 kg, a iznad 100 kg 60 feninga
Vrisak.info
