Nakon što je 2022. godine dobilo svoju prvu smotru kobasica, kulena, kulenove seke i sudžuka, u Livnu je u konobi “Ivina Arka” proteklog vikenda održana i 4. kobasijada. Uz domaće izlagače, svoje suhomesnate delicije izložili su i proizvođači iz Rame, susjednog Tomislavgrada i Glamoča, a organizatori se nadaju kako će ova manifestacija, koja je već postala tradicija, svake godine biti brojnija i kvalitetnija.
Promocija domaćega
Želja organizatora OPG “Kasalo”, oca i sina Nine i Luke Kasala, je promovirati domaće proizvođače i tradicionalnu suhomesnatu deliciju koje se ne bi postidjeli ni na svjetskim trpezama. Pristiglo je 25 uzoraka, a ove godine, za razliku od prethodne tri, nije bilo stručnog ocjenjivačkog suda. – Išli smo s promjenom kako ne bi bilo nikakvih sumnji i vječitog zapitkivanja zašto je ovaj dobio ovo, zašto je onaj dobio ono vezano uz kvalitetu kobasice, tako da smo odlučili da ove godine svi koji su donijeli kobasicu na uzorkovanje imaju pravo biti članovi komisije – govori nam Nina, a Luka objašnjava: – Znači da oni odluče između sebe, odnosno svojim papirima, koja je kobasica najbolja. Uzorci su označeni brojevima, tako da nitko ne zna otkuda su ni čije su kobasice. Pri ocjenjivanju se boduje vanjski izgled, presjek, odnosno raspoređenost mesa u kobasici, boja, miris i šmek kobasice, što bi rekli naši stari ljudi, dakle, okus.
A upravo od tih starih ljudi naslijeđeno je i umijeće pravljenja kobasice, govori nam i dobitnik 4. Zlatne medalje Vlado Matić te dodaje: – Rođen sam na selu, živim na selu, vidio sam što rade djedovi, očevi i ja to tako radim. Konkretno, moja kobasica nema paprike nikako, vrlo malo dima, vrlo malo češnjaka i eto, tako. Trudim se jedino dobro je napuniti, ne radim to ručno tzv. topom, nego imam profesionalnu punilicu i to je možda razlog što je tako dobra, konzistentna.
Tradicija i recepti
Premda svatko od njih ima poneku malu tajnu, u jednom su suglasni, za dobar proizvod potrebno je kvalitetno meso iz domaćeg uzgoja. Govori nam to i dobitnik 2. Zlatne medalje Slaven Erceg te dodaje: – Od začina tu su sol, papar i češnjak. To je tradicija, majka i mi pravimo kobasice na taj način i to je neko, rekao bih, moje nasljeđe.
Uzorci su vrednovani naslijepo, što znači da su proizvodi bili označeni brojevima, nije se znalo od kuda su ni čiji su. Kobasica Joze Baketarića dobila je najviše bodova, tako da je 1. Zlatna medalja otišla u Ramu, a 3. Zlatnom okitio se još jedan Livnjak – Frano Vrdoljak. Posjetitelji su uživali u dobrom zalogaju i kapljici, a izlagači su, uz odličja, dobili i poneki savjet kako bi iduće godine njihov proizvod bio još bolji, piše Večernji.
Vrisak.info
