U nedavnoj propovijedi fra Mario Knezović govorio je o različitim oblicima grijeha koji, kako je istaknuo, udaljavaju čovjeka od Boga, od drugih i od samoga sebe.
Naglasio je važnost ispravne savjesti, redovitog sudjelovanja u euharistiji te odgovornosti svakog vjernika za vlastiti duhovni život, prenosi Medjugorje-info.com.
Grijesi protiv Boga i zanemarivanje svetkovina
Govoreći o grijesima protiv Boga, fra Mario je kazao: “Razni je repertoar grijeha. Koji su grijesi protiv Boga? Nevjera naša, kada nemaš pouzdanja u Boga. Krivovjerje, tražiš negdje čudan način svoje vjere, krivo naučavaš, krivo drugima govoriš. Praznovjerje, bavljenje magijom, vračanjem, gatanjem”.
Nastavio je upozoravajući na nepoštivanje Božjeg imena i olako zaklinjanje: “Dalje, nepoštivanje Boga, psovka Boga, krivo zaklinjanje. Kako se ljudi olako kunu to je nevjerojatno. Pa kaže Pismo, ne kuni se ni nebom ni zemljom ni prijestoljem ni ničim. Što se imamo ja i ti kleti? U ime čega? Tko je nama dao pravo da se u ime Boga zaklinjemo. Na sebe samo navlačimo prokletstvo. Vaši odgovori, kaže Pismo i Isus, neka budu ‘da, da’ i ‘ne, ne’. Što je više od toga od đavla je, od sotone je”.
Fra Mario je zatim naglasio kako se vjernici često ne ispovijedaju zbog izostanka sa svetih misa i svetkovina, što smatra ozbiljnim propustom:
“Nepoštivanje Boga. Vrlo rijetko čujemo na ispovijedi da se ispovijedi da niste redoviti zapovjednom svetkovinom i nedjeljom na svetoj Misi, kao da je to ništa. Tu počinju naše muke i problemi duhovni. Kada tebe nema na euharistijskom sastanku, gdje se dijeli ovaj Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, mi zakržljamo i postajemo tvrdokorni. Izgubimo vjeru. Onda ćemo od vremena do vremena doći na svetu misu, ali to će nam biti onako, idu drugi. To je grijeh propusta. Zapovjedni blagdan i svetkovina. Ja pitam djecu, vi roditelji, ja ne znam kada vi mislite pred Boga ići? Vi roditelji, pogotovo očevi, a onda i mame, da ti ne znaš reći svom djetetu kada je koja svetkovina i zapovjedni blagdan i da treba otići na svetu misu. Pitam djecu na Blagovijest, Bezgrešno začeće Djevice Marije je li itko govorio da trebaju ići, ne znaju. Pa vi ste svećenici u svojoj kući. Tako ne možete odgajati svoju djecu. Bog vam je dao djecu da ih duhovno odgajate”.
Grijesi protiv bližnjih i sve rašireniji sukobi
U drugom dijelu propovijedi fra Mario se osvrnuo na grijehe protiv bližnjih, upozorivši na sukobe i manjak poštovanja koji su, kako je rekao, sve češći:
“Grijesi protiv bližnjega, nepoštivanje bližnjega. Tolike su svadljivosti među nama katolicima, kršćanima. Teško je naći obitelj i kuću da nisu posvađani s bratom, stricem, ujacima. Mržnja, osuda drugih, ogovaranje, kleveta drugih, krađa, ljutnja na bližnjega, navođenje na grijeh, zavist, oholost, preziranje drugih”.
Grijesi protiv samoga sebe – zanemarena dimenzija duhovnosti
Fra Mario je upozorio i na grijehe protiv samoga sebe, naglašavajući da ih vjernici često ne prepoznaju ili zanemaruju:
“Onda grijesi protiv samoga sebe. Nitko mi još u životu nije ispovijedao ‘da malo više pije’. Ispovijedi, ali kaže ‘opio sam se dva puta bila fešta’, ali alkoholičar kojem je to kronično, niti jedan. To je grijeh protiv sebe. Drogiranje, lijenost, nemarnost, nepoštivanje života. Onda na razini spolnosti; preljubi, bračne nevjernosti, izvanbračni intimni odnosi, dopisivanja, samozadovoljavanja, masturbacija, grijeh s osobama istog spola. Grijeh mislima o drugome, riječima, pogledima, dodirima, navođenje na grijeh svojim porukama koje su možda lascivne bilo kome”.
Grijeh nije privatna stvar
Propovijed je završio porukom da grijeh nikada nije samo privatna stvar, već rana koja se prelijeva na cijelu zajednicu:
“To je samo jedan mali serijal. Nemojte misliti da je grijeh vaša stvar, to je najgore. Grješnik je problem, problem obitelji, zajednici, crkvi, a najveći problem sebi. Zato se Bog za nas bori, da se toga oslobodimo”.
Na kraju je pozvao vjernike da njeguju zdravu i uravnoteženu savjest: “Razvijajte svoju savjest da bude zdrava. Uz Božju riječ razmatrajte svoje grijehe, uz Božje poticaje. Nemojte se ni zastrašivati, a nemojte ni relativizirati o obezvrjeđivati. Zdrava je savjest vrlo važna. Ne valja ni da je savjest skrupulozna, preosjetljiva, pa onda ljudi u svemu vide grijeh. Isto tako ne valja ni da je savjest kao neki laksizam, da jednostavno ništa nije grijeh, jer kaže ‘ima gorih ljudi od nas, ima lošiji stvari’.”
Vrisak.info
