Umjetnica Kristina Antolić oslikanim objektima, nalik tapiserijama koje tako nazivamo jer su predmeti od tekstila koji se vješaju na zid, istražuje svijet divljaka; onih koje je susrela tijekom života: od djetinjstva, školovanja, pa sve do onih najstvarnijih, vjerojatno najstrašnijih, na koje je naišla u suvremenom društvu.
Kristina predstavlja jedanaest tekstilnih objekata s otisnutim grafikama ili oslikanih akrilnom bojom, spajanih ručno ili strojnim šivanjem. Objekti su trodimenzionalni, jastučastih površina raznih tekstura, a kompozicije raznolike: neke su nastale igrom, kako sama kaže, kao oblikovna vježba, dok su neke na drugi način razrađene i promišljene. Stvorila je vlastiti bestijarij temeljen na tradicionalnim, izmišljenim i stvarnim likovima. Spajanjem dvije ili više linorezom otisnutih tekstilnih površina, tvori nova magična bića i upoznaje nas s nizom likova/divljaka iz vlastite mitologije: Minotaurom, Pticolikim (polučovjek, poluptica), Orantom (životinjom u ljudskom tijelu), ljepoticom Simonettom, plesačem Shivom koji gazi demona neznanja, kompozicijski razloženim antičkim muškim likom te motivima iz prirode koji su inspirirani šetnjama po hrvatskim planinama. Simbolički se tu može svašta iščitati: od potrebe za sukobljavanjem s iskonskim strahovima i prihvaćanja vlastite kompleksne prirode, do težnje za slobodom, znanjem i skladom te pobjedom dobra nad zlim. Svi ti divljaci / likovi / simboli se u Kristininim radovima međusobno miješaju i isprepliću tvoreći kaotičan svijet nalik stvarnom životu. Paleta je jednostavna: crna, crvena i plava boja visokim tiskom otisnuta na žutici, ponekad kombinirana s crnim platnom ili nekim kitničarskim elementom kao obrubom od čipke ili patent-zatvaračem iza kojeg se može sakriti relikvija ili neka tajna.
Po obliku Kristininih objekata mogu se razlikovati totemi – jednostrano otisnuti uspravni objekti koji kombiniraju više likova na istoj vertikali nalik indijanskim totemima s američke sjeverozapadne obale; oltari – dvostrano oslikane i volumenom proširene forme u odnosu na toteme; mreže-hvatači namijenjene uvođenju energetskog reda (ili privida reda) u kaotičnu stvarnost i recentne tapiserije koje svojim grafizmom podsjećaju na suvremeni street-art.
Ove zadnje su posebno zanimljive jer se njima umjetnica izražava slobodnije, kao da se riješila spona koje su ju sputavale u prethodnim radovima. Ti objekti više ne prate tiskarski kanon niti se bave simboličkim spajanjem prethodno otisnutih likova. Kristina akrilnom bojom slika “Balkansku rapsodiju” predstavljajući nam subjektivno iskustvo; kritiku konzervativnog/patrijarhalnog društva prema ženi nakon raskida bračne zajednice. Osim jednostavnim linijama definiranih portreta ljudi iz bliske okoline, ispisuje i izrečene poruke: “Sama je kriva”, “Hoće kruha preko pogače”, “Balkanski balvan”, “Moraš biti jadan i mizeran” itd. Za razliku od “Balkanske rapsodije”, tapiserija “Strah ima sve oblike” je “divljak” pozitivnog predznaka u kojem Kristina promišlja egzistenciju samu, suočava se i miri sa strahovima, otkriva da život počinje na rubu do kojeg treba doći kroz labirint: introspekciju u kojoj će pobijediti Minotaura – najvećeg od svih divljaka.
Zajedničko svim divljacima koje smo upoznali u radovima Kristine Antolić je da su svuda oko nas; neki čuče u susjedima, u uredu, bliskim članovima obitelji, a neki i u nama samima. Imaju isti zajednički nazivnik: primitivnost, energiju i temperament – pojednostavljeno divljaštvo.
Elizabeta Wagner
Za sve posjetitelje koji žele pogledati, izložba će biti otvorena do 10.12.2023. godine.
Vrisak.info
