Dragica Zovko zvana Bovka iz Uzarića kod Širokoga Brijega proslavila je u subotu 100. rođendan.
Dan je počeo svetom misom u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Uzarićima nakon čega se vitalna i nasmijana slavljenica zajedno s članovima svoje velike obitelji vratila kući gdje su joj čestitali i susjedi.
Uslijedio je ručak, a lijepo vrijeme pridonijelo je obiteljskom ugođaju i druženju u dvorištu kuće.
Dragica Zovko, djevojački Bilinovac, rođena je 30. travnja 1922. godine u selu Buhovo kod Širokoga Brijega od oca Ivana i majke Božice.
Za svog Stjepana (rođenog 1915.) udala se 1940. godine, a nažalost ubili su ga partizani 29. lipnja 1945. na samoj granici njegovih Uzarića i Jara. Dragica je tako u 23. godini izgubila muža te je udovica već 77 godina.
Dragica je rodila troje djece od kojih je jedno danas živo.
Ima devetero unučadi od kojih je jedan poginuo u Domovinskom ratu te je upravo i za njega na njezin 100. rođendan bila služena sveta misa zadušnica.
Dragica uz to ima 22 praunučadi i devetero šukununučadi.
Povodom 100. rođendana fra Karlo Lovrić napisao je pjesmu posvećenu Dragici Zovko koju možete pročitati u nastavku.
Sada Bovka sto godina slavi.
Ima koju i sijedu u glavi.
Te su sijede više radi mode,
Dok stoljeće ovo prvo ode.
I štap nosi, ne da s njime hoda,
On je više neke vrste moda,
Kada sjedne da se dići može,
Onda reći: HVALA TEBI BOŽE.
Sedamdeset punih sedam ljeta
Drži zavjet udovištva sveta.
Obećala vjernost mužu svome,
Cijeli život ostat će pri tome.
On joj ode bez pozdrava, dašta,
Jer se tada događalo svašta.
Bio vojnik, Hrvatsku branio.
Neprijatelj njega je ranio,
Bolje reći, on ne dođe kući.
Mora sada sama život vući.
Bog podari Katu, Niku njima,
Udovica dvoje djece ima.
Iako je izgubila muža,
Uz nju stala sva rodbina uža.
Pomažu joj, daju Bovki ruke,
Na taj način olakšaju muke.
Djeci ljepši život osigurat,
Katu, Niku u bolje pogurat.
Uspjela je, dala što je mogla,
Božja ruka najviše pomogla.
Krunicu je držala u ruci
I u dobru i velikoj muci.
Motika joj prijatelj je bila.
Kopala je i vinograd plila.
I djecu je naučila radit…
Duhan, krumpir i kupus posadit.
Bila žena, ali muške snage…
Vraćala se vesela sa vage.
Boga molit, djecu je učila
I životom trudila, mučila,
da joj djeca, iako bez oca
ne hrane se iz tuđega lonca.
Sve u svemu žena heroj bila,
Jer je djecu kršćanski gojila.
Križ imaše kad joj ne sta muža,
Al’ još više prolila je suza,
Kad na grobu svoga Nike biše:
Sin mi ode, nema mi ga više.
A Mario unuk prije pade,
Za Hrvatsku život mladi dade.
Kćerku Katu on u crno zavi,
I nikako da to zaboravi.
Bilo kome kako imun biti
Suza ide, mora se proliti.
Uz križeve stotka ova prođe,
Svaki mjesec kada novi dođe
Ti računaj, i godinu više
i kronika neka to zapiše.
Potrebna si potomcima svojim,
Da je tako ni malo ne dvojim.
Prvu pričest praunuk slavio
I prabaku na čelo stavio.
Na Pecari nakon mise bilo,
Gdje se društvo rodno okupilo.
Eto, Bovka, vidiš kako paze
Da si sretna i zato te maze!
Sretna stota i Bog Te poživio!
Međugorje – Uzarići, 30.4.2022 – fra Karlo Lovrić
Vrisak.info
