Fotografija je nastala prilikom izgradnje mosta u Turčinovićima, na povremenoj rječici Mokašnici koja izvire za kišnih dana u selu Mokro, pa kroz Turčinoviće, Uzariće i Jare teče sve do Mostarskog blata. Na fotografiji s graditeljima je fra Vojo Mikulić.
fra Svetozar Petric u Prijateljskim pismima koje je objavljivao u “Kršćanskoj obitelji”, a pod pseudonimom Danko, spominje izgradnju mosta u pismu objavljenom u broju 4. (str. 118.-119.) iz 1939. godine, prenosimo dio pisma vezanog za gradnju mosta:
– Ukratko: pitanje mosta morilo je naše dobre ljude iz Turčinovića kroz godine. Čim nadođu vode, pokrenulo bi se pitanje mosta, ali čim proljeće i suho vrijeme, most bi zaspao. I tako se nizale godine, dok nije nadošla 1937 sa velikim kišama i ogromnim poplavama. Vrilo iz neba i zemlje. Selo Turčinovići u ljutoj nezgodi. Nedjelja je, trebalo bi ići svetoj Misi, ali ne možeš od vode. Djeca moraju u školu, ali Mokašnica ko jezero. Vrijeme je vage, treba goniti duhan na procjenu, ali ako “nula” sa kljusine odleti u vodu, šta onda? Cijeli ljetni trud i sva nada kuće propade u tren oka! Zalilo se za uši! “Nevolja gola najbolja škola”.
Sastanu se ljudi na vijeće i složno odluče pošto poto, napraviti most i skinuti jedamput brigu s vrata. Kako rekli tako i učinili. Započe posao svom parom. Na stotine ljudi na poslu. Svojim brojem, slogom, i radom svratili su pozornost, pa su im i drugi išli na ruku.
Posredovanjem nekih fratara sa Širokog Brijega kod Tehničkog Odjelenja u Mostaru i Banovinske uprave u Splitu dobili su potrebni cemenat i plan za most. Dragi moj prijatelju, išao sam i ja jednog vedrog dana da gledam kako se radi. Prizor je bio dosta dirljiv! Zgrnuo se što no riječ “šiš i goliš”. Do pedeset čekića tuče kamenje što ga jedni donose iz strane. Drugi stižu noseći daske i merteke za kalupe. Treći pilaju i mjere. Drugi opet zidaju kovače ili piljkaju vodu što im smeta. Sve se kreće, sve radi, sve veselo. “Košta nas, reče mi jedan, već je svaki odrasli udario po 10 nadnica, a još nije gotovo. Ali šta ćemo, kad nisu stari, moramo mi”.
– U završetku teksta autor nastavlja:
Danas je most gotov, a brzo će se izraditi i cesta što će moći dolaziti kola u selo i čuće se sirene auta. Nek se i druga sela prenu iz mrtvila i pokroče naprijed po primjeru Turčinovićana, uzdajući se u se i u svoje kluse, jer teško loncu, koji iz sela čeka začinu.
Datum: 1938.
Lokacija: Turčinovići, Široki Brijeg
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: Nije specificirano
Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija
Iz povijesti Širokog Brijega: Na Pecari odigrana utakmica debelih i mršavih
Vrisak.info
