U samostanu sv. Franje u Bijelom Polju 30. kolovoza 2026. svečano je proslavljen dijamantni jubilej redovničkoga života šest sestara – s. M. Brigite Luburić, s. M. Terezine Zelić, s. M. Dionizije Šarčević, s. M. Ruže Hrkać, s. M. Ivanke Bošnjak i s. M. Benedikte Luburić.
Šezdeset godina njihova redovničkoga života bila je prigoda za zahvalnost Bogu za dar poziva, ustrajnost i vjernost, ali i za sve ono što su tijekom šest desetljeća utkale u život Crkve, Družbe i ljudi kojima su bile poslane.
Uoči jubilejske proslave slavljenice su se tijekom dva dana duhovno pripremale za posebno slavlje. U pripravi su ih pratili fra Mario Knezović, gvardijan i župnik župe sv. Petra i Pavla u Mostaru, te fra Andrija Majić.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Mario Knezović u koncelebraciji s dvojicom svećenika. Slavlje je započelo procesijom u kojoj su jubilantkinje, sa zapaljenim uljanicama i u pratnji provincijske predstojnice s. Franke Bagarić, pristupile oltaru poput mudrih djevica, kao znak budnosti, predanja i zahvalnosti za dar poziva koji su prihvatile prije šezdeset godina.
„Spajale ste nebo i zemlju“
U homiliji, nadahnutoj evanđeoskim pozivom na prihvaćanje Kristova jarma, fra Mario Knezović govorio je o životnom putu šest sestara koje su svoj život predale Bogu i služenju drugima.
Podsjetio je na riječi proroka Izaije: „Dragocjena si u mojim očima, vrijedan si i ja te ljubim“, istaknuvši kako se te riječi mogu prepoznati i u životu slavljenica koje je Bog pratio kroz svih šezdeset godina njihova redovništva.
Govoreći o njihovu predanju, kazao je kako su svojim životom „spajale nebo i zemlju“ – molitvom, radom, žrtvom, ljubavlju i brigom za čovjeka.
U vremenu koje često vrednuje vidljivost, uspjeh i javno priznanje, njihovo svjedočanstvo pokazuje da se vrijednost života ne mjeri poznatošću ni ljudskim priznanjima, nego vjernošću, darivanjem i tihim služenjem.
Posebno je istaknuo njihovu spremnost da vlastito vrijeme, slobodu i planove stave u službu Boga i drugih.
„Bili ste u službi kad nije bilo zgodno“, poručio je slavljenicama, zahvaljujući im za godine provedene u molitvi, radu, žrtvi i služenju najmanjima.
Osvrćući se na njihove godine života i promjene koje one donose, fra Mario ih je ohrabrio da i u novim okolnostima prepoznaju ljepotu svoga poziva. Kada fizičke snage više ne dopuštaju ono što se nekada moglo činiti, ostaju molitva, trpljenje, predanje i mala djela ljubavi kojima se i dalje može pridonositi Božjoj slavi.
Pozvao ih je da budu radosne te da svoje iskustvo i mudrost nastave darivati zajednici.
„Sjećajmo se prošlosti sa zahvalnošću, živimo sadašnjost s entuzijazmom, veselimo se budućnosti s povjerenjem“, zaključio je homiliju riječima svetoga pape Ivana Pavla II.
Obnovile redovničke zavjete
Nakon homilije jubilantkinje su pred provincijskom predstojnicom i okupljenom zajednicom obnovile svoje redovničke zavjete, ponovno potvrdivši svoj trajni „da“ Bogu i pozivu kojemu su vjerno služile kroz šest desetljeća.
Na završetku misnoga slavlja provincijska predstojnica s. Franka Bagarić uputila je slavljenicama čestitke i riječi zahvalnosti.
Istaknula je kako šezdeset godina redovničkoga života nije tek jedno životno razdoblje, nego šezdeset godina svakodnevnoga odgovora na Božji poziv – šest desetljeća u kojima je ono prvo „da“ trebalo iz dana u dan iznova potvrđivati.
„Danas ne slavimo samo godine koje su prošle. Slavimo prije svega Božju vjernost koja vas je pratila tijekom svih tih godina“, poručila je s. Franka.
Podsjetila je na sve ono što se ne može izmjeriti statistikama niti zapisati u izvješćima – brojne molitve, susrete, tihe žrtve, odricanja i mala djela ljubavi koja su ostavila trag u životima mnogih ljudi.
„Plodovi vašega djelovanja, drage sestre, ne mogu se izmjeriti statistikom niti zapisati u izvješćima. Oni ostaju zapisani u ljudskim srcima i u vječnosti“, istaknula je provincijska predstojnica.
Zahvalila im je za sve godine njihova predanja, molitve, prihvaćena poslanja, spremnost na nove izazove i svjedočanstvo koje i danas pružaju svojim životom. Ohrabrila ih je da i u godinama koje dolaze svojim iskustvom, molitvom, mudrošću i radosnim prihvaćanjem života nastave obogaćivati zajednicu.
Jubilej u znaku zajedništva cijele Družbe
U slavlju je sudjelovala i vrhovna predstojnica s. Veronika Verbič, zajedno sa s. Petrom Bagarić, zamjenicom vrhovne predstojnice, s. Marijom Angelikom Medinom, savjetnicom iz Južnoameričke provincije, te s. Nadijom Coppa, članicom Družbe Klanjateljica Krvi Kristove iz Italije.
Sestre iz Vrhovne uprave boravile su u Hercegovini nakon sudjelovanja na Plenarnom vijeću Družbe u Visokom. Njihovo sudjelovanje dodatno je obogatilo jubilejsko slavlje i izrazilo zajedništvo cijele Družbe.
Vrhovna predstojnica s. Veronika uputila je jubilantkinjama čestitku i zahvalila im za njihovih šezdeset godina darivanja. Istaknula je kako je u njihove živote utkano mnogo lijepih događaja, ali i trenutaka trpljenja, križa i žrtve, koji su svi zajedno postali dijelom njihova prinosa Bogu.
Posebno ju je dirnula riječ jedne od slavljenica koja je kazala da je najsretnija upravo toga dana. U toj je jednostavnoj rečenici prepoznala ljepotu jubileja – nakon šezdeset godina vjernosti pozivu može se sa zahvalnošću pogledati unatrag, ali i s radošću živjeti sadašnji trenutak.
Jubilejsko slavlje tako je bilo više od spomena na protekle godine. Bilo je to slavlje Božje vjernosti i milosti koja je kroz šest desetljeća pratila živote sestara, ali i slavlje njihova tihoga, ustrajnoga i velikodušnoga „da“.
U zahvalnosti za sve što je bilo, u radosti zbog onoga što jest i s povjerenjem u ono što dolazi, zajednica je šest dijamantnih jubilantkinja povjerila Božjoj ljubavi i zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. oca Franje.
U duhu franjevačke radosti i sestrinskoga zajedništva, slavlje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici, gdje je zajedničko druženje bilo lijep nastavak zahvalnoga i radosnoga dana, navodi se na stranici Školskih sestara franjevki Krista Kralja.
Vrisak.info
