Danas polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća vitezovima slobode hrvatskog naroda, te svetom misom za poginule i umrle branitelje u krugu Vojarne “Stanislav Baja Kraljević” i prigodnim domjenkom u mostarskom naselju Rodoč, 2. gardijska brigada Hrvatskoga vijeća obrane obilježava 32. obljetnicu osnutka, piše Večernji list BiH.
Utemeljena je 29. prosinca 1993. godine po zapovijedi danas pokojnoga predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne Mate Bobana kao jedna od četiriju gardijskih brigada HVO-a, a temelj za njezino formiranje bile su jurišne postrojbe HVO-a: Kažnjenička bojna, Bojna “Jure i Boban”, da bi koncem 1995. godine u sastav brigade ušla 60. gardijska bojna “Ludvig Pavlović” te PPN “Gavran 2”.
Sudjelovanje u ključnim operacijama
Brigada je sudjelovala u svim operacijama HVO-a i hrvatskih snaga u Domovinskom ratu 1994. i 1995. godine: Tvigi ‘94., Cincar, Zima ‘94., Skok 1 i 2, Vrilo ‘95., Ljeto ‘95., Oluja (Kozjak), Maestral i Južni potez. Brigada je bila udarna snaga Zbornog područja Mostar s organizacijskom strukturom: tri pješačke bojne, oklopna bojna, topničko-raketni divizion, protuoklopni divizion, izvidnička satnija, logistička satnija, satnija veze, bitnica PZO, vod ED, vod ABKO i Zapovjedništvo brigade.
S takvom strukturom brigada je mogla samostalno djelovati na bojišnici, a načelnik Glavnog stožera HVO-a i zapovjednik hrvatskih snaga brigadu su koristili kroz ešaloniranje u svim taktičkim zadaćama obrane i napadnih djelovanja.
Kao njezine posebne ratne uspjehe treba izdvojiti u operacijama: Cincar – zauzimanje dominantnih objekata Jaram, Tikva, Ristića vrh, kao i vrhova Osječenica i Kurljaj; Zima ‘94. – zauzimanje planinskog masiva Mala golija s najvećim vrhom 1803 metra; Ljeto ‘95. – uz sudjelovanje hrvatskih snaga, ulazak i oslobađanje Glamoča; Oluja (Kozjak) – zauzimanje Alakova i Ivića vrha; Maestral – sa Specijalnom policijom HR HB ulazak i oslobađanje Jajca te Južni potez – zauzimanje hidrocentrale Bočac.
Istaknuti ratni uspjesi i doprinos
Kroz brigadu je prošlo više od 5000 vojnika, dočasnika i časnika, a poginula su njezina 163 pripadnika, čija su imena uklesana u spomen-kapelici zaštitnika brigade sv. Ivana Krstitelja u Vojarni “Stanislav Baja Kraljević” u Mostaru.
Upravo je ta vojarna bila stalna baza brigade, čiji je cjelokupni sastav u njoj bio stacioniran, što je značajno doprinijelo snazi i kompaktnosti brigade. Ono što je brigadu krasilo bila je izrazita disciplina i profesionalnost, jako vodstvo, iskusan vojnički kadar te naglašeno domoljublje. Brigada je imala svoje prepoznatljive simbole, barjak, grb i beretku boje pijeska.
Nakon Domovinskog rata brigada je djelovala u sastavu 1. hrvatskog gardijskog zbora (1. HGZ) Vojske Federacije BiH. Kažimo i to kako je 2. gardijska bila prva brigada u okviru Vojske Federacije BiH koja je provela obuku s američkom tvrtkom MPRI i donijela NATO standard u BiH. Godine 2003. brigada se transformira u 2. bojnu kombiniranih rodova 1. oklopne brigade Vojske Federacije BiH.
Zakonom o obrani iz 2005. godine formira se 1. pješačka gardijska pukovnija Oružanih snaga BiH, koja je sljedbenik HVO-a, pa tako i 2. gardijska brigada. Pukovnija je smještena u Vojarni “Stanislav Baja Kraljević”, gdje će biti i središnji muzej HVO-a.
U deset godina postojanja brigada je imala četiri zapovjednika. Prvi i ratni zapovjednik bio je Stanko Sopta Baja, a potom su njezini zapovjednici bili Željko Ravić Rafo, Josip Bevanda i Ivica Jerkić.
Zbog svega navedenoga 2. gardijska brigada zaslužuje spomen i važno mjesto u vojnoj povijesti hrvatskog naroda.
Vrisak.info
