Koliko se život na našem prostoru promijenio, tek vidimo kada pogledamo u prošlost. Sve se nekako promijenilo. Još ponegdje poštujemo ona stare običaje koji se od prvobitnih uvelike razlikuju, ali su sačuvali poneke elemente. U ovom broju godišnjaka HKUD Hercegovac pisao je o običaju oko poroda. Probati ćemo se vratiti u prošlost i predočiti kako je to nekada bilo.
Dijete se uvijek smatralo blagoslovom koje se događa u braku dvoje ljudi. Naši su stari muško dijete smatrali napretkom jer se produžavala loza obitelji u kojoj se rodilo. To je bila praksa kod svih dinarskih naroda u kojima je vladao patrijarhalni poredak. Unatrag 80-100 godina žene su rađale osmero i više djece. Međutim, zbog loših higijenskih uvjeta, bila je velika smrtnost djece. Stari svijet bi rekao “morile ih more”.
Nevjesta kad ostane “trudna”, “noseća”, “zbabna”, najprije obavijesti svekrvu. Trudnica nije mijenjala način života. Gotovo do samog porođaja radile su sve fizičke poslove uključujući i one najteže. Porođaj su same obavljale ili uz pomoć neke starije žene. Porađale su se u kući. Garderoba je za novorođenče nekada bila jako skromna. Za rođenje prvog djeteta obično porodiljina majka pripremi sve što je potrebo za dijete: 3 povoja, 3 pelene, koljevku (bešku) i gunjić. Povoji i pelene tkani su u dva nita od finije vune s miješanjem pamuka.
Dijete po rođenju umiju i poviju. Povijali bi ga tako što mu se preko glave prvo navukla “primitača” (četverokutni komad starog platna prorezan po sredini) te se povije u tanke vunene pelene i poveže povojom. Glava djeteta se posebno opremala. Poveže se “rupčićem” koji se pod bradom, a preko čela se veže “povezača”. To je pravokutni komad platna, veličine 10×6 cm, s uzicama na užim krajevima. Povezača je ukrašena bijelom čipkom ili vezom za žensko dijete, a crvenim vezom ili kericama za muško dijete. Muškoj djeci se vezala 40 dana, a ženskoj po 3 mjeseca. Povezaču bi vezali navodno “da glava ne bi djetetu pucala od plača”, ali i da bi čelo dobilo lijep oblik. Stare žene kažu da bi dijete zadojila neka druga žena koja ima mlijeka, a ako nema napojili bi ga zašećerenom vodom.
Porodilja bi trebala ležati 40 dana. Toliko se smatrala nečistom. Za to vrijeme se ne kupa, ne ide u crkvu i ne jede neka određena jela. Rijetke su žene ležale 40 dana, ali se smatralo kod starog naroda da je u vremenu 40 dana za porodilju grob otvoren. Kad se navrši 40 dana kaže se “izišli joj danovi” tada se žena okupa u svečano odlazi u crkvu.
Dijete se krsti odmah sutradan po rođenju. Uobičajno je bilo da prvo muško dijete nosi ime po očevu ocu ili žensko po očevoj majci. Ako bi u obitelji umro netko mlad, onda su djetetu davali ime preminulog. Za muško dijete se bira kum, a za žensko kuma: “kume se”. Kum dijetu može biti brat ili sestra roditelja ili neki drugi srodnik ili prijatelj. Vjenčani kum ne krštava dijete (ne može biti kum). Ponegdje su kuma darivali kavom i rakijom, a kum novorođenče daruje materijalom za košuljicu, kolačem ili jabukom. Po krštenju se dijete stavlja u koljevku, a kod glave se stavlja komad blagoslovljene svijeće ili moći da dijete štiti od natrprirodnih sila.
Odmah nakon poroda, porodilji “na babine” dolaze majka, sestra, kume, rod i susjede. Donose joj darove u jelu i piću, osim kod prvog djeteta gdje porodiljina majka donosi gore već navedene darove. Muškarci ne idu na babine.
Vrisak.info
