11. studenog 1994. godine, neprijateljska granata pala je kod mostarske katedrale, odnoseći živote Danijele Vidović i Antonije Sesar, koje su tog dana bile na vjeronauku.
Granata je eksplodirala u trenutku kada su se djevojčice, zajedno s ostalim vjeroučenicima, sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo. Dvije djevojčice su poginule, dok je osam drugih bilo ranjeno.
Tijekom tog užasnog trenutka, don Tomislav Majić i ostali svećenici pružali su pomoć ranjenima i tješili rasplakane. Danijela i Antonija preminule su te večeri, a usprkos svim naporima liječnika, nisu preživjele. Pokopane su na groblju Masline, a na mjestu pogibije postavljena je spomen ploča.
Tijekom pogreba, stotine ljudi okupile su se kako bi odale počast djevojčicama koje su nastradale zbog besmislenog nasilja. Tadašnji biskup Ratko Perić odao im je počast, govoreći o moralnoj pogubljenosti onih koji su napali nevine, a fra Dane Karačić je dodao: „Neka nam bude utjehom da su smrt zatekla u najplemenitijem činu – učenju o Bogu“ piše Večernji list.
Vrisak.info
