Pedest minuta vožnje od Širokog Brijega, preko Ljubotića i Crnih Lokava, vodi prema najudaljenijem kutku gradskog područja.
Put prolazi kraj rudnih nalazišta i kamenoloma Muša, a potom se dobrim dijelom nastavlja makadamom koji se pola sata probija kroz surovi krš.
U blizini rakitskih Korita i rijeke Ugrovače, u tišini mjesne zajednice Crne Lokve, smjestio se zaboravljeni zaselak Medine Stanine – o kojemu priču donosi blog Bošnjakovo brdo.
To nije tek geografska točka. Medine Stanine su priča o divljini, ljudskoj upornosti, stradanju, iseljavanju i neobičnom životu koji se danas nastavlja, barem na internetu.
GENEZA IMENA I PEČAT DIVLJINE
Godinama se nagađalo o podrijetlu imena. Je li ovdje živio neki Medo? Ili je ime nastalo po stajama i staninama?
Video svjedočanstva koja su 2013. godine zabilježili Jakov i fra Marijo Knezović nude izravan i surov odgovor: Medine Stanine ime duguju medvjedici koja se u tom području okotila.
Divljina je bila i ostala temeljni identitet ovog mjesta. Da to nije samo legenda, svjedočila je 2011. godine Janja Čutura, jedna od posljednjih stanovnica.
U razgovoru za Dnevni list ispričala je kako se našla oči u oči s medvjedom.
“Ma medo nije bio mesožder, inače mu ne bih pobjegla”, govorila je kroz šalu, opisujući zimske noći u kojima su vukovi dolazili do samog praga kuće.
DEMOGRAFSKI ŽIVOTOPIS JEDNOG ZASELKA
Iznad tog krša nekada je bujao život. Najbolje ga pamti Mate Brekalo, rođen 1942. godine u Medinim Staninama. U videozapisu iz 2013. prisjeća se vremena kada je u 23 kuće živjelo oko stotinu ljudi.
Obrađivala se svaka vrtača, sijalo se žito, sadio krumpir i držala stoka. Život se doslovno otimao kamenu. Struja je stigla 1968. ili 1969. godine, a to je bio znak napretka koji, nažalost, nije zaustavio odlazak.
Iseljavanje je bilo tiho, ali neumoljivo. Mate je 1980. s obitelji preselio na Trn, a ostali su otišli u Široki Brijeg, Posušje, Split, Zagreb, Njemačku i Australiju. Posljednja stalna mještanka napustila je selo 2012. godine.
Ipak, veza s rodnim krajem nije potpuno prekinuta. U kolovozu 2009. godine, Medine Stanine su na jedan dan ponovno oživjele.
Fra Krunoslav Albert, podrijetlom po majci Ljubici Brekalo iz ovog zaseoka, odlučio je svoju Mladu misu slaviti upravo ovdje, na groblju Cerovac.
Simboličan kraj života u selu označio je ukop Veselke Brekalo Rapić (1934. – 2020.) na mjesnom groblju izgrađenom 1937. godine, gdje danas tišinu prekidaju tek rijetke mise zadušnice.
GEOLOŠKI TREZOR HERCEGOVAČKOG KRŠA
Medine Stanine nisu samo pusta visoravan. U geološkoj studiji o potencijalu antimona i boksita svrstane su među najproduktivnija ležišta Središnjih Dinarida.
Na to upućuju i akademski radovi mentorirani na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu.
Istraživanje Sare Ritonje iz 2022. potvrđuje bogata ležišta boksita skrivena u paleokršu, dok rad Roberta Jamičića iz 2019. godine govori o više od 54 tisuće kubika vrhunskog arhitektonsko-građevnog kamena, s potencijalnom dobiti koja se mjeri desecima milijuna eura.
SKRIVENA POVIJEST STRAHA
Nakon Drugog svjetskog rata, izoliranost Medinih Stanina postala je njihovo prokletstvo. Kako je zapisano u novinskim tekstovima i svjedočanstvima, poraće je ovdje odnijelo više života nego sam rat.
Jedna od najtragičnijih priča dogodila se u lipnju 1946. godine.
Dva mladića, rođaci Ivan Brekalo (18) i Ivan Brekalo (19), krenuli su djevojkama na silo. Zbog kašnjenja od petnaest minuta nakon početka policijskog sata, nisu stigli do cilja. Ubijeni su na putu. Objašnjenje je bilo kratko: “osamnaesti sat je prošao”.
Tu atmosferu straha i skrivene vjere snažno je književno ovjekovječio fra Miljenko Stojić u nagrađenoj priči “Anđeo čuvar”, čija je radnja smještena upravo u Medine Stanine.
POSLJEDNJE ČUVARICE OGNJIŠTA
Kada su ljudi otišli, ostale su žene. Darka Brekalo i Janja Čutura bile su posljednje stanovnice sela. Reportaža Dnevnog lista iz 2011. godine donosi gotovo filmske prizore njihove svakodnevice.
Mobitel se koristio samo na mjestima gdje je bilo signala, vijesti su se gledale zahvaljujući satelitskom prijemniku, a do njih je makadamom dolazio župnik.
Najveći strah bila je zima, a to je vrijeme kada nema prilaza, a tišinu para zavijanje vukova.
Zanimljivo je da se najudaljenija kuća administrativnog područja Širokog Brijega nalazi čak 16,45 kilometara zračne linije od gradskog središta, a to je upravo ovdje u Medinim Staninama.
INTERNETSKA LEGENDA
Danas Medine Stanine žive i novi, virtualni život. Postale su lokalna mjerna jedinica za “daleko”, “izolirano”, ali i “neiskvareno”.
U komentarima portala i na društvenim mrežama spominju se s dozom humora, ali i dubokog poštovanja.
Iza šale krije se jasna poruka: Medine Stanine simbol su netaknute prirode, reda i mira kakav je u modernom svijetu rijetkost.
ZAKLJUČAK: MJESTO KOJE JOŠ NIJE REKLO POSLJEDNJU RIJEČ
Medine Stanine danas žive tri života. Prvi je fizički: tih, pust i obrastao, gdje suhozidi i groblje Cerovac čuvaju uspomene.
Drugi je virtualni: glasna internetska legenda.
Treći je onaj koji tek dolazi: geološki i razvojni.
Hoće li ovo mjesto ponovno probuditi strojevi ili će priroda zauvijek sačuvati svoju tišinu, ostaje otvoreno pitanje. No jedno je sigurno: Medine Stanine više nisu nepoznate.
Vrisak.info/Foto: Josip Bošnjak
