Na jednom od kružnih tokova u Posušju nudi se mjesto za postavljanje spomenika u obliku odašiljača “hercegovačkom CNN-u”. Tako su u ratu mnogi zvali Radio Posušje. Već njegov “nadimak” sugerira važnost i utjecaj koji je tada imao. Zbog toga su svi znali i njegovu frekvenciju – 102,9.
Ovoga će se tjedna na proslavi 40. rođendana Radija Posušje okupiti sadašnji i bivši novinari, urednici i suradnici. Svi oni zajedno su uspjeli razbiti medijsku blokadu u kojoj su se početkom devedesetih nalazili Hrvati u BiH, piše Jozo Pavković za Večernji list.
Do prvih riječi u eteru “Ovdje Radio Posušje” 19. srpnja 1984. godine prethodile su duge pripreme. Naime, ideja o otvaranju radija izrasla je iz Smotre narodnog stvaralaštva “Zvuci s kamena”. Bila je to manifestacija koja je svake godine okupljala više od tisuću folkloraša i drugih čuvara kulturne narodne baštine.
Prostorije tada 52. radija u Bosni i Hercegovini otvorene su u “atomskom skloništu”. Od samih početaka postao je vjesnik demokracije. Primjerice, prvi je organizirao predstavljanje političkih stranaka na prvim višestranačkim izborima u BiH.
Rat je dočekao kao jedna od tek pet hrvatskih radiopostaja u BiH. Nakon što su avioni JNA raketirali odašiljač HRT-a na Biokovu, u Hercegovini je zavladao medijski mrak. Kao svjetionik izniknuo je signal s drugog brda iznad Posušja – Radovnja. Čuo se od Zadra do Dubrovnika i od najudaljenijih jadranskih otoka do središnje Bosne. Zbog toga je taj odašiljač postao jedna od najvažnijih meta agresorske vojske. Nisu ga uništili, a novinari su preko Radovnja u eter odašiljali vijesti i druge sadržaje do bojovnika i civila.
Uredništvo na čelu s Tihomirom Begićem razgranalo je dopisničku mrežu po svim gradovima. Mnogima je taj poziv postao profesija. Zanimljivo je da su u takvim ratnim vremenima na radiju uvodili emisije zabavnog karaktera. Primjerice, s amaterskim kazalištem “Didak” realizirao je brojne radijske igrokaze. S tiskanim medijima pak uspostavljao je razmjenu sadržaja. Bilo je to vrijeme prije interneta, a, usto, vrijeme rata u kojem istina biva prva na udaru. Prostorije radija bile su središnje mjesto okupljanja novinara iz svih redakcija.
Zbog svega toga lokalni je Radio Posušje imao nacionalno značenje. Profesionalno, kolegijalno i nesebično potpomagao je otvaranje lokalnih radijskih postaja po hrvatskim općinama u BiH. Poticao je i njihovo udruživanje u zajedničku mrežu. Na radiju su znali da samo udruženi imaju snagu.
Zato su osobito bili ponosni kada su njihovu ulogu preuzeli Radio i Televizija Herceg Bosne. O toj povijesnoj ulozi Radija Posušje danas se malo govori i u Hrvatskoj i u BiH. Obljetnica je tek prigoda da se bar na jedan dan skrene pozornost na protagoniste jedne hrabre nacionalne epizode.
Teško je danas usporediti važnost bilo kojeg medija u BiH s ratnim Radijem Posušje. Osobito kada se zna da su nakon rata radiopostaje, televizije i portali nicali kao gljive poslije kiše. Olako su se dobivale frekvencije i druge dozvole. U BiH danas ima oko 150 radiopostaja, 120 televizijskih kuća, više od 600 portala. Kada se tomu pridodaju i blogovi, vlogovi i sve društvene mreže koje imaju velik broj pratitelja, onda je lako zaključiti kako danas u tako usitnjenu medijskom prostoru nitko nema veliku snagu.
U ratno vrijeme samo su rijetki imali privilegij kreirati javno mišljenje. Srećom, Hercegovina i Dalmacija imale su skupinu ratnih “medijskih diverzanata” ispod Radovnja, koji su prepoznali zov vremena. Njihovi nasljednici prilagodili su se mirnodopskim temama. Ostali su uvijek točni, informativni, zanimljivi… Danas imaju četiri odašiljača. Zaslužuju i peti. Kao spomenik “hercegovačkom CNN-u”.
Vrisak.info
