Podatak da je toplinski val manje-više u cijeloj BiH, s kraćim oscilacijama, trajao punih 58 dana, sugerira da ni jednoj djelatnosti koje ovise o nebu nisu cvjetale ruže. Jedna od takvih je i pčelarstvo.
Vijesti o lošim pašama koje su izravna posljedica suše kolaju ne samo među pčelarima nego i u javnosti. Za relevantne podatke potražili smo Nikolu Matića iz Dračeva, jednog od čapljinskih pčelara novog vala, inače još uvijek aktivnog boksača.
Pomažu i prijatelji
– Ja sam prezadovoljan što se tiče pčelarstva, našao sam se tu više nego u boksu iako mi je boks na prvom mjestu. Pčele su iznimne, čovjek se odmori družeći se s pčelama. Tako sam i počeo, tražio sam predah od silnih putovanja, mečeva…, ali sada je to postalo ozbiljnije. Radimo, doslovce, sve u pčelarstvu, ne smijemo se žaliti, tko hoće raditi s pčelama, može napraviti posla. Kad je i lošija godina, i tad se može napraviti posla i zaraditi jer u pčelarstvu ima više grana, nije samo med. Tu je skupljanje pčelinjeg otrova, matične mliječi, proizvodnja matica, skupljanje peludi, propolisa, mogu se prodavati i pčelinji rojevi… Može se dobro zaraditi, ali treba raditi, oko pčela zaista ima puno posla – kaže Matić za Večernji list.
– Imamo više od 200 pčelinjih društava. Kažu da ih je 50 jedno radno mjesto. Trenutačno radimo supruga Mia i ja, ali priskoče nam u pomoć i prijatelji. Što se tiče proizvodnje matica, imamo gotovo 400 oplodnih društva pa sve zajedno iziđe na šesto. Oplodnjaci su manje košnice, brže se radi. Kad se otvori košnica, na njoj se treba zadržati pet minuta, neka zahtijeva 10, neka i 20 minuta.
Lijepo je čuti da vam u poslu pomaže supruga, kod nas je nekako uvriježeno da je pčelarstvo muški posao.
– U svijetu pčelarstva ima mnogo žena koje se bave pčelarstvom. Moja supruga koja je, inače, medicinske struke, to je prihvatila, čini mi se, više nego ja, ali ima mali problem – malo je alergična na pčele. No, unatoč tome, jako je hrabra. Imam prijatelja koji su alergični pa ne smiju blizu pčela, ona sa mnom radi kao da nije alergična. Nekad, kad je ubode, a i to se mora dogoditi jer mi stvarno puno radimo s pčelama, ima problem – otekne joj lice. No, bori se.
U ovoj smo godini malo više vozili – od Modriče do Popova polja, a trenutačno smo u Glamoču. Obišli smo cijelu BiH da bismo napravili jedno vrcanje. No, ima prostora za druge proizvode kao što je matična mliječ koju trenutačno, osim mene, radi još samo Anastazija Pažin iz Doljana, propolis pa pčelinji otrov… – kaže Nikola te govori i može li se od sporednih pčelinjih proizvoda održati posao i u godinama loših paša.
Sporedni proizvodi
– Mi se i baziramo na sporedne proizvode. Matična mliječ bila je prva koju sam proizvodio, poslije sam radio matice, na kraju i pčelinji otrov. Med mi je – ako što bude, izvadim, ali ako ne bude za mene, ne vadim ništa, ostavim pčelama da imaju što više. Napravim posao s matičnom mliječi. Mi radimo proizvode koji, takoreći, nisu ovisni o prirodi. Matičnu mliječ proizvodim ja i koliko hoću napravim, dok med ne mogu proizvesti, to bude baš ako Bog da – kaže nam Nikola dodajući i kako je matična mliječ tražen proizvod koji plasira ne samo u BiH nego i Hrvatskoj, a ljudi ga nose i u inozemstvo. Služi za podizanje imuniteta, apetita za djecu, onkološke bolesnike…
– Mi smo prezadovoljni, izvadili smo nešto meda, očekivao sam više, ali što je – tu je, dok smo ostale proizvode odradili prema planu – zaključuje Matić o medonosnoj sezoni.
Vrisak.info
