Na ljubuškim poljima ovih dana radi se punom parom. Nakon dugog razdoblja kiše i nepovoljnih vremenskih prilika, proizvođači su napokon dočekali sunčane dane kako bi nastavili tradicionalnu sadnju ljubuškog ranog krumpira.
Sadnja ranog ljubuškog krumpira ove sezone odvijala se u otežanim uvjetima zbog nepovoljnih vremenskih prilika, ali je većina proizvođača ipak uspjela završiti veći dio posla. „Nije dalo kiše da počnemo ranije, početkom veljače, pa smo počeli početkom ožujka. Sad je vrijeme dobro. Ako dođe još malo kiše, bit će još bolje. Samo da ne bude leda“, kažu proizvođači.
Prema riječima Dubravka Vukojevića iz Udruge Plodovi Zemlje Ljubuški, do sada je zasađeno oko 85 posto planiranih površina. Poljoprivrednici se sada nadaju kiši koja bi pomogla daljnjem razvoju nasada.
Ipak, neizvjesnost na tržištu i dalje je velika. Prošle godine cijena je na početku berbe bila oko 2,5 KM po kilogramu, no kasnije je pala na oko 1 do 1,10 KM.
Uz tržišne rizike, poljoprivrednike muče i sve veći troškovi proizvodnje, “Sve je poskupilo. Poskupilo je umjetno gnojivo, poskupilo je sjeme. Jedino je sjeme krumpira otprilike na razini prošle godine, ali gnojivo je znatno skuplje”, kaže Vukojević.
Velik problem predstavlja i nedostatak radne snage. “Radne snage nema. Nije više pitanje koliko ćeš nekoga platiti, nego nemaš koga naći. Ljudi su otišli vani i taj problem nije samo u poljoprivredi, nego u gotovo svim poslovima”, ističe.
„Kad mi dođemo na tržište, pitanje je hoće li ono već biti preplavljeno uvoznim krumpirom – mladim ili starim – iz zemalja poput Cipra, Turske ili Albanije, gdje je klima toplija pa ranije stižu na tržište“, upozoravaju proizvođači.
Kao najveći problem ističu upravo nekontrolirani uvoz. Smatraju da bi zabrana uvoza trebala stupiti na snagu ranije kako bi domaći krumpir dobio priliku na tržištu.
Kako bi lakše plasirali proizvod, oko 180 poljoprivrednika okupljeno je u zadrugu Plodovi zemlje Ljubuški. Ipak, ni zadruga ne može u potpunosti ublažiti pritisak uvoza.
„Uvozni krumpir posebno guši početkom svibnja. Tek kada se ti kontingenti potroše, počinje pravi plasman našeg ljubuškog ranog“, ističu proizvođači. Najbolje razdoblje za prodaju domaćeg krumpira obično traje od sredine svibnja do sredine lipnja.
Ljubuški rani krumpir nosi i oznaku geografskog podrijetla te je poznat kao jedan od najkvalitetnijih u regiji zahvaljujući specifičnoj kombinaciji sunca, kamena i crvene zemlje.
Najveći dio ljubuškog ranog krumpira završava na veletržnicama, dok se manji dio plasira kroz trgovačke lance ili ide u izvoz. Vukojević smatra da bi jasnije označavanje domaćih proizvoda bilo korisno i za proizvođače i za potrošače.
“Treba jasno označiti čije je što. U Hrvatskoj je to lijepo riješeno. Kod nas često piše da je domaće, a onda dođe roba iz tko zna kojih zemalja”, zaključio je Vukojević.
Televizija Nova BH posjetila je Vojniće, gdje je razgovarala s poljodjelcima Mijom Džajićem i Dušanom Čuljkom te agronomom zadruge Ivanom Primorcem.
Unatoč svim izazovima, ljubuški poljoprivrednici nadaju se dobroj sezoni. Konačan ishod, poručuju, ipak će najviše ovisiti o vremenskim prilikama u mjesecima koji dolaze.
Vrisak.info
