Facebook stranica Duboko Mokro je objavila još jednu zanimljivu priču koju možemo pronaći na njihovoj stranici.
Objavili su zanimljiv tekst s opisom “Čistoća je pola zdravlja” – školska higijena u 60-im godinama koji prenosimo u cijelosti.
“U Mokrom, kao i u ostalim školama hercegovačkih sela 1960-ih, higijena nije bila samo stvar osobnog izbora, već i dio obrazovnog procesa – često strogo kontroliranog.
U doba kada većina kućanstava nije imala kupaonice, a djeca su spavala i hodala u istom paru čarapa, škola je postajala jedno od rijetkih mjesta gdje se redovito provjeravala osobna čistoća.
Jednom tjedno učiteljica bi pregledavala uši. Ako bi uši bile prljave, dijete bi bilo poslano kući s jasnom porukom: „Operi uši i odmah se vrati!“ Bilo da su živjeli u najudaljenijim dijelovima Mokrog – Ćeškićima, Matijevićima ili još dalje, povratak je bio obavezan – često trčeći.
Pregledavanje noktiju bila je još jedna uobičajena praksa. Učenici su morali imati čiste, podrezane nokte – ne zbog estetike, već kao osnovni pokazatelj brige o sebi. Zimi bi se pregledavale i noge – npr. učiteljica bi rekla: „Izuj lijevu nogu!“ i tada bi se otkrilo štošta – od bobuljica na dalje. Djeca su tada spavala u čarapama koje su danima bile na njima – najčešće su imala samo jedan par.
Cirkulirala bi i školska “obavijest”: ako je djeci u prvoj smjeni rečeno da se pregledava lijeva noga, djeca u povratku s prve smjene bi srela djecu iz druge smjene te ih informirala, djeca iz druge smjene bi brže-bolje oprala lijevu nogu u hladnom seoskom kanalu.
No, učiteljica je znala to predvidjeti pa bi ih dočekala u školi: „Danas – desna noga!“ i nastala bi panika – jer ona, naravno, nije bila oprana.
Kako bi sistematizirali brigu o higijeni, u razredu bi se postavio higijeničar – učenik zadužen za svakodnevni nadzor čistoće. Posebno u rujnu, kad još nije bilo zrelih oraha, djeca bi gulila mlade orahe – od čega bi im ruke pocrnile od kože koju su teško mogli očistiti. Higijeničari su to revno kontrolirali i slali djecu kući.
Ni školski pod nije bio pošteđen pažnje. Parket nije bio lakiran, već mazan posebnom masti koja je intenzivno zaudarala. Prvo bi ga podvornica šmirglala žicom, a zatim premazivala, gotovo svakog tjedna.
Da bi se sačuvala čistoća poda, učenici su morali izuvati obuću i obuvati pletene šlape koje su bile uredno posložene u policama ispred učionica. Ista praksa postojala je i u gimnazijama, samo što su tamo nosili patike.
Sama sela u to vrijeme nisu imala osnovne higijenske uvjete.
Tek 1971. godine u Mokrom je izgrađeno prvo kupatilo, čime je počeo postupan pomak prema boljim standardima života.”, zaključili su.
Evo kako su učenici grijali škole: Priča o “konju drva” iz Mokrog
Vrisak.info
