Za mnoge je ritual parkiranja automobila s automatskim mjenjačem jednostavan: zaustaviti vozilo, prebaciti ručicu u položaj “P” (Park), ugasiti motor i otići. Problem postaje znatno ozbiljniji prilikom parkiranja na bilo kakvoj, pa i najmanjoj kosini.
Tada cjelokupna sila gravitacije pritišće taj sićušni klin, naprežući ne samo njega, već i cijeli sklop mjenjača. S vremenom, to može dovesti do oštećenja, pucanja ili zaglavljivanja klina, što rezultira situacijom u kojoj više ne možete izbaciti mjenjač iz položaja “P”.
Takav kvar gotovo uvijek zahtijeva složen i skup popravak mjenjača. Upravo zato je ručna, odnosno parkirna kočnica, dizajnirana kao primarni sustav za osiguravanje vozila pri parkiranju, dok je “P” položaj tek sekundarna, sigurnosna mjera. Ručna kočnica djeluje neovisno o mjenjaču, najčešće putem čeličnih sajli koje blokiraju stražnje kotače, i time preuzima cjelokupno opterećenje.
Kako bi se izbjeglo oštećenje mjenjača i osigurala maksimalna sigurnost, ključno je usvojiti pravilan redoslijed radnji prilikom parkiranja. Ispravan postupak je sljedeći: nakon što ste se zaustavili držeći pritisnutu nožnu kočnicu, ručicu mjenjača prvo prebacite u neutralni položaj, “N”. Zatim čvrsto povucite ili aktivirajte ručnu kočnicu.
Tek nakon toga polako otpustite nožnu kočnicu, dopuštajući da težinu vozila u potpunosti preuzme sustav parkirne kočnice. Automobil će se možda lagano “smjestiti”, što je normalno. Na samom kraju, ponovno pritisnite nožnu kočnicu i prebacite mjenjač u položaj “P”. Na ovaj način, klin za parkiranje ulazi u svoje ležište bez ikakvog opterećenja i služi samo kao dodatni osigurač.
Održava sustav
Osim što čuva mjenjač, redovita upotreba parkirne kočnice održava i sam sustav u dobrom stanju. Najveći neprijatelj mehaničkih ručnih kočnica je nekorištenje. S vremenom, sajle mogu zahrđati i zaglaviti se unutar svojih vodilica, pogotovo ako su izložene vlazi i soli. Kada se to dogodi, kočnica ili neće uopće držati ili, što je još gore, može ostati blokirana i nakon što je pokušate otpustiti. Vožnja s djelomično aktiviranom ručnom kočnicom uzrokuje pregrijavanje kočnica, ubrzano trošenje pločica i diskova te može dovesti do ozbiljnih oštećenja. Zato je preporuka koristiti je prilikom svakog parkiranja, čime se mehanizam redovito pokreće i ostaje funkcionalan.
Postoje situacije u kojima je upotreba ručne kočnice ne samo preporučljiva, nego i obavezna. Prva i najočitija je prilikom zamjene gume. Aktivirana parkirna kočnica osigurat će da se vozilo ne pomakne s dizalice, što je ključno za sigurnost. Također, ona služi kao sustav za kočenje u nuždi. U rijetkom, ali mogućem slučaju potpunog otkazivanja hidrauličkog sustava glavnih kočnica, postupnim i laganim povlačenjem ručne kočnice moguće je sigurno zaustaviti vozilo.
Naglo povlačenje treba izbjegavati jer može blokirati stražnje kotače i uzrokovati nekontrolirano zanošenje. Ipak, postoje i rijetke okolnosti kada treba biti oprezan. Tijekom ekstremno niskih temperatura, kod starijih vozila s oštećenim vodilicama sajli, vlaga unutar sustava se može smrznuti i blokirati mehanizam. Također, u uvjetima poledice ili snijega, upotreba ručne kočnice za zaustavljanje može dovesti do gubitka kontrole nad vozilom.
Danas na tržištu postoje različite vrste parkirnih kočnica. Klasična mehanička poluga smještena između sjedala i dalje je najčešća. Njena upotreba je jednostavna: povlačenjem se zateže sajla, a otpušta se pritiskom na gumb na vrhu i spuštanjem poluge. Neki automobili, uglavnom stariji modeli s automatskim mjenjačem, imaju parkirnu kočnicu u obliku treće papučice koju se aktivira nogom, a otpušta povlačenjem ručice.
U modernim vozilima sve je prisutnija elektronička parkirna kočnica (EPB), koja se aktivira pritiskom na gumb. Ovaj sustav koristi male elektromotore za aktiviranje kočnica i često donosi dodatne funkcije poput “Auto Holda”, koji automatski zadržava vozilo na uzbrdici bez potrebe za držanjem papučice kočnice.
Vrisak.info
