“U godini 1924. početko, odlučim se za ravnanje tla – dvorišta – za crkvu.” Tim riječima počinje svoju bilješku o pripremama za gradnju crkve svete Katarine u Grudama Fra Gabro Grubišić, čovjek koji je udario temelje grudskoj ljepotici.
Nakon njega povijest će, uz dužno poštovanje svim svećenicima koji su kroz godine djelovali u župi Grude, pamtiti fra Stanka Pavlovića, fra Antu Šaravanju i fra Bernarda Marića. Upravo su njih trojica zaslužni za današnji izgled kamene ljepotice, a nakon što se završe aktualni radovi ispred crkve ona biti će još ljepša i veličanstvenija.
Ovih dana postavlja se kamen na ukupno 2700 četvornih metara crkvenog dvorišta. Ove godine će, prema riječima župnika fra Stanka Pavlovića, kamen biti postavljen na više od pola područja. Za uređenje se koristi kamen iz Osoja te jablanički granit. Radnici s područja župe Grude koje smo zatekli na mjestu događaja kažu nam da je fra Stanko dobar poslodavac. Sam župnik pak hvali svoje radnike i kaže kako i on sam “podmetne leđa” te da mu fizički rad dobro dođe. Grudski župnik poznat je po tome da svakodnevno obilazi svoje župljane, pojavljuje se ondje i gdje je radost i gdje je tuga, a tu je još i intelektualni, teološki rad tako da mu održavanje forme na radovima ispred crkve dobro dođe.
Što se tiče povijesti grudske ljepotice, temelji su udareni 25. rujna 1925. godine u 12:00 sati. Temelje su tada s fra Gabrom Grubišićem kopali župljani Gruda. Radili su tada, kako fra Gabro piše, vrijedni radnici iz Posušja. Nažalost, fra Gabro se borio s neimaštinom, pozivao je župljane, slao i opomene preko Crkvenog odbora, ali protiv teških vremena nije se moglo. Da nevolja bude gora 21.10. 1928. veliki vjetar u Grudama oštetio mu je župni stan, a župljani nisu imali novca da pomognu pa je uz radove na crkvi trebalo raditi i vlastitu kuću. Godine, 1929. kada je neimaština došla do grla, a daljnje pomoći niti od biskupa, niti od redovitog starješinstva fra Gabro bilježi sljedeće: – Prve nedjelje nakon promjena u Starješinstvu rekao sam svijetu da dalje neću ostati na župi, ako oni ne promijene svoje držanje dosadašnje u pogledu doprinosa za crkvu – stoji u fra Gabrinim bilješkama. I pritisak je urodio plodom, svi su prionuli poslu kako bi se do jeseni 1929. i dolaska ružnijeg vremena napravilo što više.
Dana 20. listopada završeno je zidanje za 1929. godinu.
U godinama koje slijede fra Gabro je radio i zapisivao bilješke do 1934. godine, umoran od neimaštine, stalnih borbi da velebno zdanje zaživi, on sa župljanima uspjeva postaviti krov i zatvoriti građevinu do svoje smrti 14. veljače 1940. godine. O razdoblju od 1934. do 1940. bilješki nema, ali iz svega je vidljivo da se fra Gabro, što je i odlika franjevaca, nije predavao, nego je iako smrtno bolestan, radio do kraja da uspije završiti svoje velebno djelo.
Radovi u župi Grude i na kamenoj ljepotici nastavili su se u godinama koje su uslijedile, pa i onda kada svećenika nije bilo 1968. godine. Zatim godine 1970. legendarni franjevac župe Grude, rekorder po stažu, fra Bernard Marić preuzima župu. Radovi na crkvi su nastavljeni, a 1980. fra Bernard s fra Lukom Zorićem počinje graditi novu župnu kuću.
Novi župnik u Grudama danas već davne 1982. godine postaje fra Ante Šaravanja, također franjevačka legenda. Prvih dana fra Ante i fra Luka obilaze cijelu župu, kako bi fra Antu upoznao sa župljanima. Nakon što su duhovno obnovili i okrijepili župu 1985., te dali i svoj doprinos graditeljskoj aktivnosti u župi Grude, fra Ante Šaravanja odlazi za kapelana u Čitluk, a fra Slavko Antunović dotadašnji grudski kapelan ide na službu u Posušje.
Od početka milenija pa do danas fra Stanko, fra Ante i fra Bernard nastavljaju svoju misiju u mučeničkoj župi te grade crkvu koja je na ponos Gruda i Hercegovine, te koja ovih dana dobiva novo ruho.
I Sveta Katarina, zaštitnica župe, sigurno se ponosi i njima i svojim narodom u Grudama, pišeGrude.com
