Facebook stranica Duboko Mokro donosi još jednu zanimljivi priču iz prošlosti ovog sela kraj Širokog Brijega.
U školi u Mokrom kod Širokog Brijega, tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, disciplina se nije temeljila na zapisnicima i pedagogiji, već na strogim pravilima i vrlo konkretnoj odgovornosti.
Djeca su znala – ako ne napišeš zadaću ili ne naučiš gradivo, ne slijedi samo prijekor, već kazna. I to kazna koja se pamti.
Jedna od najneugodnijih bila je: „sutra ideš u drugi razred!“.
To nije značilo da ćeš ponavljati razred, već da cijeli idući dan – obje smjene – provodiš u školi, jednu smjenu u svom razredu, a drugu u nekom drugom, najčešće mlađeg uzrasta.
Ako nisi napisao domaću zadaću, ili nisi znao tablicu množenja, učitelj bi ti dodao obavezu cjelodnevnog pohađanja nastave.
Bilo je to sramotno i bolno – ne samo zato što si bio „izbačen“ iz svog razreda, već i zbog pogleda mlađih učenika, zbunjenih što stariji „ponavlja“.
Iako je ova metoda bila rjeđa, češće se koristila kazna poznata pod nazivom „ostati u reštu“ – dakle, nakon nastave, učenik bi morao ostati još pola sata do sat vremena u učionici.
Sam, tiho, dok se učitelj bavio pripremom ili drugim poslovima. Bio je to oblik školskog pritvora, bez fizičke kazne, ali s dubokim psihološkim učinkom – osjećaj izolacije, stida i nelagode, dok ostali odlaze kući.
Kazne su imale jednu svrhu: podsjetiti djecu na važnost obveze, odgovornosti i poštovanja autoriteta.
No, iz današnje perspektive, djeluju strogo, ponekad i pretjerano.
Ipak, oni koji su ih doživjeli, prepričavaju ih s pomiješanim emocijama – nelagodom, ali i nostalgijom za vremenima kad se znalo tko što smije, a što mora.
Vrisak.info
