Digitalni arhiv Široki Brijeg je objavio fotografiju s opisom: “Đaci s učiteljicom ispred Narodne osnovna škole u Širokom Brijegu (Gidžića kuća)”.
Komentar: Narodna osnovna škola s Briga 1901. preseljava u središte današnjeg Širokog Brijega, u privatnu zgradu Joze Mandića zv. Gidžić. Na zgradi ispod prozora stajala je ploča s natpisom “Jozo Mandić 1901. Škola”. Škola je nosila naziv: “Narodna osnovna škola Široki Brijeg”.
Splitske novine Jadranski dnevnik (Br. 179 – God. III) od ponedjeljak 3. kolovoza 1936. godine javljaju:
ŠIROKI BRIJEG. U kotaru mostarskom ima selo Knešpolje, koje je odavno svoju djecu slalo u školu u Široki Brijeg, iako je udaljeno od njega 4–6 kilometara. Pošto se je ovo mjesto naglo širilo i množilo radi žive trgovine, školu su popunila djeca ovoga mjesta i obližnjega sela Lise, pa već nazad dvije godine uprava škole ne može primati djece iz Knešpolja radi prenatrpanosti. Pošto radi opće krize i radnih godina ovo selo (koje broji blizu 100 domova) ne bi moglo ni uz potporu države sagraditi školu u bližoj budućnosti, odlučilo je, da ovom zlu nekako, koliko toliko, doskoče, samo da mu djeca ne ostanu slijepa kod očiju. Složili se, da otvore tečaj za nepismene o svome trošku. Našli pod kiriju najzgodniju kuću i učitelja penzionera.
Dozvolom Ministarstva prosvjete otvorio im se analfabetski tečaj u siječnju, koji je se nakon 4 mjeseca završio sa vrlo dobrim uspjehom, jer se učilo po 5 sati dnevno. Ništa tečaj nije imao od škol. namještaja osim polovne velike table i malih tronožnih stočića, na kojima su učenici sjedili i na koljenima i čitali i pisali. A da je tečaj bio snabdjeven klupama, računaljkama i drugim potrebnim namještajem, tečaj bi postigao još bolji uspjeh.
Kad su roditelji vidjeli ovakav uspjeh, upisali su u tečaj još oko 40 novih učenika, (što sa lanjskim iznosi 86) i zamolili Ministarstvo prosvjete za dozvolu produženja tečaja, što će iziskivati još većeg troška i žrtava od strane roditelja na ovoj rđavoj godini.
Vidjevši Prometna uprava Kontinentalnog Boksitnog Rudarskog poduzeća u Mostaru, (koja u Knešpolju kopa boksitnu rudaču) veliko siromaštvo toga sela i želju roditelja za naukom njihove djece, izmolila je od svoje centrale oveću svotu novca za nabavu velike školske table, računaljke i dovoljan broj klupa. Tabla i računaljka su već gotove, a sada se izrađuju klupe, tako da će početkom školske godine tečaj biti snabdjeven sa svim školskim namještajem, koje će još valjati, kad se s vremenom otvori državna škola.
Uvažili se još da je Prometna uprava zaposlila od svakog doma barem po jednog člana u rudokopu, koji do podne zaradi po 20 dinara, dok ona zaista vrši humanu misiju u ovome selu, na čemu će joj ovo selo biti trajno zahvalno. Kako izgleda, ovo humano rudarsko poduzeće neće ostati samo na tome, već će i u buduće voditi računa o potrebama ovoga sela. I. S.
—
Datum: Ne prije 1940. – Ne poslije 1944. / Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: fra Bruno Adamčik / Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija
Vrisak.info
