Digitalni arhiv Široki Brijeg je objavio fotografiju s opisom: Stećci – Vuletića Groblje – Donji Crnač.
Komentar: Natpis na stećku u Vuletića groblju:
1750
HIC JACE
T JOANNES
ETH HELENA VU
LETICH
HIC JACET – ovdje leži
JOANNES – latinski oblik imena Ivan
ET – veznik i
HELLENA – latinski oblik imena Helena (preuzet iz grčkog Helénē), u slavenskim jezicima često prevođeno kao JELENA)
VULETICH – latinski oblik prezimena VULETIĆ
Natpis u prijevodu: OVDJE LEŽI IVAN I HELENA VULETIĆ 1750.
Biskup fra Pavo Dragićević u god. 1761. i 1762. službeno je posjetio Bosanski apostolski vikarijat. O tomu svom posjetu 25. studenog 1762. poslao je izvještaj Propagandi. U njemu opisuje i hercegovačke župe zajedno s Duvnom.
Iz župe zvane Blato.
Dana 26. studenog, dok su iz spomenutog mjesta Rakitno navečer stigli do prvog zaseoka ove župe zvanog Zarnce (Crnač), ondje su primljeni na noćenje kod poštovanog gospodina Mihovila Vuletića, svjetovnog svećenika, zajedno s njegovim bratom Petrom Vuletićem. Sutradan pak, nakon što su ondje doručkovali, prešli su granicu iste župe u selo Mokro Polje ili Pribinovići, do jedne osamljene kuće u kojoj župnik obično boravi i skriva se, te su ondje ostali tijekom ovog pohoda.
Po popisu ekinenskog biskupa i apostolskog vikara fra Marijana Bogdanovića, tijekom svog prvog općeg kanonskog pohoda župama, u selu Crnač 1769. godine, popisano je 148 žitelja u 11 kuća:
Joannes Vuletich 11 / Nicolaus Vuletich 8 / Franciscus Darkich 19 / Joannes Zovkovich 13 / Gregorius Zlomislich 12 / Joseph Zlomislich 9 / Petrus Vuletich 29 / Andreas Zlomislich 6 / Stephanus Zlomislich 6 / Natalis Karacich 22 / Joannes Karacich 13.
U izvještaju o trećem kanonskom pohodu apostolskog vikara fra Marka Dobretića, što ga je napisao 20. lipnja 1780. njegov tajnik fra Filip Šimić iz Jajca, opisuje se njegov posjet Crnču nako što je boravio u Rakitnu:
Dana 21. svibnja 1779. U rano jutro ustavši Presvijetli i Preuzvišeni Gospodin, sa svojima, pošto je završio i zaključio sve što se odnosilo na ovu duvanjsku župu, završivši božanske pohvale i pobožno saslušavši misu župnika; te uzevši skroman doručak od dva jaja, brzo i bez odlaganja krenuo je na težak i opasnostima pun put prema sljedećoj župi udaljenoj 7 sati i više, gdje je trebalo prijeći preko vrleti planine zvane Gvozd, u narodu poznate kao razbojničko gnijezdo.
Njega je sa svojima i sa sedam naoružanih ljudi katolika, uz samu Božju zaštitu i pomoć milosti, prošao zdrav i nepovrijeđen; te je pred zalazak sunca stigao u prvo selo zvano Czarnach (Crnač), gdje ga je dočekao mjesni župnik, od kojeg je bio primljen i odveden u kuću nekog katoličkog muža Petra Vuletića, koja ima i svećenika svjetovnog prezbitera imenom Mihaela, te je ondje kleknuvši pred oltarom sebi pripravljenim, prema običaju molio, a potom, poljubivši oltar, raspelom blagoslovio sve prisutne. Zatim, pripustivši ih pobožnom cjelovu, otpustio ih je. On se pak povukao u istu kuću polumrtav od tolikog puta, straha i umora, te je ondje prenoćio.
Dana 22. svibnja 1779. Kad je svanulo, ustao je Presvijetli i Preuzvišeni Gospodin s ostalim svećenicima, kojih je bilo pet na broju, te su po završetku božanskih pohvala i dolasku naroda iz bližeg dijela te župe, obavljene ispovijedi i pričesti, a nakon što su proslavljeni ostali sveti obredi i svi namireni, na koncu je Presvijetli Prelat slavio misu na oltaru podignutom pod vedrim nebom, na kojem je ponajprije objavio i iznio razlog svoga dolaska i plod svete vizitacije te potrebu svim vjernicima. Zatim je održao očinski i vatreni govor protiv poroka i grijeha koji se uvlače u tim krajevima.
Naposljetku, radi potvrđivanja svetosti i veličine sakramenta krizme, njegove potrebe i koristi, na čijem je kraju, zazvavši Duha Svetoga, krizmao 25 duša te je mnogo toga drugoga rekao i preporučio u vezi s dobrim običajima i kršćanskom disciplinom. Napokon, podijelivši svima pastoralni blagoslov i pripustivši sve cjelovu mira, otpustio je narod jer je dan već naginjao kraju. On je pak, nakon svega ovoga, imao više posebnih predmeta; mnogima je preinačio jednostavne zavjete, na mnoge bolesnike položio ruke i molio te je, uzevši skromnu okrjepu, odmah krenuo na put prema drugom dijelu iste župe, udaljenom prostorom od skoro dva sata, zvanom Pribinovich (Pribinovići), u kojem se nalazi i župnikova kućica; u nju je stigao nakon jednog noćnog sata i ondje je, kako-tako pošteno primljen, prenoćio.
—
(podaci iz knjige: Acta Franciscana Hercegovinae, Svezak II. 1700.-1849., Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija).
Slobodan prijevod s latinskog i adaptacija: Digitalni arhiv Široki Brijeg.
Datum fotografija: 1980. / Lokacija: Crnač, Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografija: fra Ante Marić / Arhiv: privatni arhiv, fra Ante Marić
Vrisak.info
