Digitalni arhiv Široki Brijeg objavio je fotografiju i tekst iz prošlosti s opisom ‘Pročelje crkve’.
Komentar: U časopisu “Gospina krunica” (god. XIX. br. 8., str. 182.-184.) iz 1935. godine, koji je izlazio u Zagrebu, O. Lujo Matijaca je napisao kratki tekst o posjetu Širokom Brijegu i Lištici. Tekst prenosimo u cijelosti:
“A šta drugo da radim?”…
Dne 25. studenoga prošle godine završismo misije u Mostaru. Istog dana, u tri sata poslije podne, zaputih se sa upraviteljem Gimnazije o. dr Dominikom Mandić na Široki Brijeg. Vidio sam druge zavode franjevačke po našoj domovini, pa eto lijepe prigode, da vidim i taj u Hercegovini.
Autom odjurismo, pa za sat i pol bijasmo na mjestu. O. Dominik pokazao mi najprije gimnaziju, zavod, crkvu, pa samostan. Osim siromašnog, starog samostana, sve su druge zgrade nove, moderne, veličanstvene.
Osobito crkva nadiže se dostojanstveno na tom brežuljku, Prava katedrala. Pravi grad na gori. Unutra je još pusta, prazna. Tek nazrijevaš, kakva će biti, kad se upotpuni, dotjera, usavrši.
Pregledavši sve te hramove prave vjere i prave prosvjete, zađosmo u razgovornicu. Tu su bila ostala braća franjevci. Svi su nastavnici. Svršivši visoke škole ili u domovini ili na strani, sad su tu, da budu istinski prosvjetitelji svoga naroda. Crpili su pravu znanost na pravom izvoru — Bogu.
Jutrom u 6 sati krenuh sa Širokog Brijega. Trebalo je sići u varošicu Lišticu do auta. Poslije jučerašnjeg tmurnog, burnog dana, osvanulo je krasno, ali studeno jutro.
Na brijegu je pirio hladni vjetar, da ti je lice brijao, a prste stiskao. Pri početku nizbrdice silazila je stramputicom jedna žena na glavni put. Lice joj bilo umotano u rubac, samo joj se vidio nos i usta. Zima joj bila, pa je i ruke pregljačom omotala, dok je istodobno desnom prebirala krunicu. Ja sam nekako vidio krunicu i opazio na usnama molitvu. Zapitah je:
“A što, sestro, moliš sv. Krunicu?” Odgovorila mi je milo, svečano, ponosno, kratko: “A šta bih drugo radila?”
Značajne li su dalekosežne i istinite ove riječi! — razmišljah zadivljen u sebi. “A što bih drugo radila?” Hram prosvjete i crkve na ovom brdu, s kojega silazim, a zašto je nego da izgradi ovakav hram, kakav je u duši ove žene? Da ga izgradi u dušama i pojedinaca i cijelog onog naroda.
“Ta vi ste hram Duha Svetoga i Duh Sveti prebiva u vama” — ustvrdio je sv. Pavao o prvim kršćanima. I iz takvog hrama što da drugo proističe, no molitva, hvalospjev Bogu Stvoritelju i Majci Njegovoj?
Pa što drugo da radi, već, da najdivnijom molitvom sv. Krunice hvali, uzveličava Boga i bl. Djevicu? Što da drugo radi, već da i upravi put svoj, putevima Gospodina Isusa i Majke Njegove.
Taj put je, put strpljivosti i poštenja, put boli i muka, put dobrote, čistoće, strpljivosti i svake kreposti. Pa kako ovdje, tako svugdje po svijetu radi crkva katolička.
A kako rade i odgajaju drugi? — razmišljah dalje. U kinima, u kazalištima, u plesaonama, u školama, na kupalištima, u modernom odgoju, po nogometima, po rukometima kakav je uzgoj, kakve posljedice uzgoja? — Bezvjerje, razvrat, sjetilnost, nečistoća, krađe, prevare i svih sedam smrtnih grijeha.
A što rade novine, romani, bezvjerska štampa? Šire bezvjerje, nečudoređe. Proti tomu sama im je Crkva katolička na putu, pa udaraju na nju, na papu, svećenstvo, Ta:
“Udari pastira i razbježat će se ovce!” Još što radi bezvjerska štampa? Izlaže po knjižarama i izlozima: “Kako da se čuvam poroda — kako da se riješim trudnoće”.
A što rade mladi parovi prije i poslije ženidbe? Po modernoj ljubavi, Mladi — missi — treba da ostanu uvijek lijepi — missi. Zato mjesto djece drže pse, a brigu, hranu, odijevanje i još koješta, pripuštaju sluškinjama, Mladi missi su samo zato, da pse, kad im se prohtije, pokažu na prozoru, na ulici, da im se obojici prolaznici dive..,
A što još rade ljudi. Psuju i kunu Boga, Majku Njegovu i sve što je sveto na nebu i na zemlji. I to ne samo neuki, već i učeni. I to ne samo u podrtoj potleušici, već i u velikim palačama.
Tako je: smradna tekućina ne mijenja se, ako je ulijemo u prostu ili u najljepšu posudu. Otvorimo obadvije: isti će zadah ispustiti. Što tko ima, to i daje. Ovako rade hramovi moderne civilizacije, napretka, kulture.
A što da radimo mi? Odgovara nam ona žena: A što drugo, već da molimo svetu Krunicu, eda po njoj hvalimo i uzvisujemo Boga i bl. Djevicu, i da po njoj upravimo putem žive vjere, dobrote i ćudorednosti. I to za svetu sadašnjost i za blaženu vječnost. – O. Lujo Matijaca.
Datum fotografije: oko 1935. / Lokacija: Široki Brijeg / Zemlja: Bosna i Hercegovina / Autor fotografije: nije specificirano / Arhiv: Franjevački samostan Široki Brijeg.
Vrisak.info
