Naši dopisi. Široki Brijeg, 18. II. 1931.
POKLADNA ZABAVA
Crkveni pjevački zbor pod upravom Dr. Arangjela Nuića spremio nam je i ove godine odličnu zabavu dne 14. II. 1931. u subotu uvečer u osn. školi na Širokom Brijegu. Mimo svaku nadu bio je program obilan. Bila su prikazana i dva komada. Nova stvar ovdje i najugodnije iznenagjene bio je dječiji komad “Propast svijeta” od Sretenovića, koga su djeca tako glatko i naravno izvela. Gosti su tražili odmah da se ponovi taj komad pun sadržaja za odgajanje savjesti dječije – ali vogja nije dopustio zbog trajanja ostalog programa.
U tom je komadu igralo 11 osoba: uz roditelje (Fr Galić i Marija Mandić još njihova) djeca: I. Zadro, J. Šaravanja, J. Najzer, Anton Jerkov; pa druga: djeca Jure Zadro, A. Najzer, Z. Penavić pridolazi dimnjičar: J. Buntić sluškinja Kati Naletilić i grupa djece da veselo završe igru. Gospodin D. Nikolić mjesni učitelj se je mnogo trudio oko ovoga komada, da djecu uvježba, koja su većinom još iz osnovne šklole; jer je trebalo vogji uvježbati onaj drugi komad i ostale tačke: pjevanje zborno i solo pa deklamacije.
Djevojački komad igralo je 6 lica: J. Šaravanja (kao Jovica sestra mu) Manda Ćavar, drugarice joj Ivica Šušak, Marža Najzer, Dana Naletilić, još sluga Frano Galić. Ovaj komad bio je više pokladni: veselje i nestašnost; takogjer hitro i lijepo izveden. Komad ovaj: “Vesele drugarice” kratak je pa još brže svršio nego li bi čovjek očekivao. – Sve je išlo bez pometnje i neprisilno. Oba su komada izabrana zgodno obzirom na diletante.
Crkveni je zbor nastupio s podmlatkom Najprije s ljepušnom narodnom pjesmom: “Višnjičica rod rodila iz razloga da se i djeca uslobode po prvi put javno istupati. Zbor starijih je kasnije (u II. dijelu) pjevao “Blagoslov domovini” i na koncu “Svekatoličku himnu” (za obilježje priredbe zbora). Dva su sola nastupila (uz pratnju harmonija) po prvi put kod nas: “Misli moje” od Klaića s punim osjećajem ispjevala je Šimica Mikulić, a “Po jezeru bliz Triglava” isto lijepo i s razumjevanjem Maža Najzer.
Dvije veće deklamacije izvele djevojke: Vera Topić Poljakovu “Napoj me bijelom ljubavi” – što daje zabavi opet ozbiljan značaj, a Manda Ćavar više pokladni značaj sa Jovanovićevom “Muha i buha” – koja sve dizaše u veselosti, te je mo- rala ponovit deklamaciju. Više su puta bile ponovljene one tri dječije deklamacije. Gospogja narednika Jerkov zgodno je opremila i naučila svojih dvoje djece: nejaku Marijolu s “Tetkinom loptom” i sinčića neustrašivog Tonku s “Dimnjičarom” – Isto tako nejaka Radica Galić deklamirala je umiljato pjesmicu: “Dama s lepezom”. – Radica je osobitu pažnju na se svratila s gracijoznom haljinom crvenkastom do zemlje. Gospogja je Ljubica Galić sama to izradila u stilu rokoko, nek izgleda mala baš kao dama s lepezom u ruci. Svih troje moralo je ponavljati još deklamacije na koncu cijele zabave, koja se protegla do 11 sati. Mjesna crkvena glazba je pomogla zboru. Savršeno su isvirana tri komada: Pozdrav od Zajca, Stoj Borovička od Štolca i koračnica Hrvatskoj.
Za vrijeme teferiča svirana su kola i drugi komadi dok su se rasprodavale korijandole, luka sreće, šaljiva pošta i bife. Ovdje se mora napose zahvaliti na usluzi gosp. Miji Sumiću kao i onim djevojkama i pomagačima što su se trudili na korist zbora, a ta je bilo opet mimo sve dosadašnje mjesne zabave. Makar da je taj dan bio radni bilo je prepuno posjetnika, što veseli čovjeka, jer vidi da se ipak naše mjesto zanima za lijepe stvari, a to odaje već kulturno shvaćanje. Samo šteta što je maleno mjesto da se u ovome smjeru ne može podizati što samostalno u većim dimenzijama. A i to već smeta, što nema ni lokala prostrana. No ipak uspije stvar, kad se sile slože!
Naziv novina: Narodna sloboda (Glasilo Hrvatske pučke stranke za Hercegovinu) / Urednik: Stanko Šarac / Izdavač: Konsorcij Narodne slobode / Tiskara: Hrvatska tiskara F.P. Mostar / Broj: 6. god XIII. / Broj stranica: 4 / Datum: 21. veljače 1931. / Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija
Vrisak.info
