Na putu iz Širokoga Brijega prema Mostaru, s lijeve strane, vodi cesta prema župi Mostarski Gradac i idiličnim pejzažima malih sela koja ju čine. Središte je od pamtivijeka bio u selu Gornji Gradac, smještenom podno slavnih Bila, s pogledom na Mostarsko Blato i općinu Široki Brijeg. Nekada jako naseljeno područje, danas dosta rijetko, možemo reći, ali ne i neživo. Stanovništvo je uglavom preselilo u polje uz cestu.
Crkva se nalazi u samom središtu Gornjeg Graca odakle se i pruža najljepši pogled na spomenuta područja, koji posebno oduševljava u jesensko doba, kada je sva priroda obojana zlatnim do vatrenim bojama. Crkva se tu nalazi od davne 1797.g., zapravo u početku je prvo bila drvena koliba, pa je napravljen župni stan, da bi 1892.g. fra Mate Prskalo sa fratrima i župljanima izgradio pravu crkvu koja i danas stoji. Rekonstruirana i popravljana u više navrata prkosi zubu vremena i svih nedaća koja su se oko nje događala. Patron župe je Ime Isusovo koje se svečano slavi u siječnju.
Ono što je najzanimljivije, a sigurno jako mali broj ljudi zna za to, jeste da je ovdje bio fratarski novicijat i prvo učilište u Hercegovini davne 1844.g. , o čemu svjedoči i kamena ploča postavljena na župni stan.
Posljednjih godina područje oko crkve se najviše spominje kao mjesto pogibije fratara u Drugom svjetskom ratu.
Misa se održava svake nedjelje i tada dolazi narod, ne samo iz Graca nego i drugih mjesta. Tada Gradac posebno živne, ali i preko tjedna, u mirnom radoblju, uvijek se pronađe pokoji zaljubljenik u prirodu koji šeće, traži plodove prirode, obilazi mještane ili samo dođe uhadhnuti svježeg zraka i nauživati se ljepote Gornjeg Graca.
