Kada su prije 13 godina odlučili usvojiti dijete, Ozrenka i Ivica Barbarić, supružnici iz Mostara, ni u najluđim snovima nisu mogli zamisliti da će danas imati troje djece. Tako je ovaj bračni par Riti, Joni i Miloj pružio toplo obiteljsko gnijezdo, roditeljsku ljubav, odgoj i zdrave temelje za njihovu budućnost.
S druge strane, neisrcpna je ljubav koju dobivaju od svojih mališana. Sve troje djece dobili su, priča nam Ozrenka, iz tri, praktično, različita postupka usvajanja, a Mila im je stigla gotovo nenadano kada su bili u procesu za hraniteljstvo za dijete s posebnim potrebama. Budući da su već imali Ritu i Jonu, rečeno im je da hraniteljstvo, ipak, nije za njih, ali za svega nekoliko dana stigao im je poziv s pitanjem žele li još jednu djevojčicu, što su punog srca prihvatili.
Brojni izazovi
– Imamo dvije djevojčice i dječaka, koji su se odlično uklopili i odlično funkcioniraju – kaže Ozrenka za „Dnevni avaz“ i dodaje da su onog trenutka kada su saznali da ne mogu imati vlastitu djecu donijeli odluku o usvajanju.
Izazovima usvajanja nisu se opterećivali, premda Ozrenka opisuje da taj put nije nimalo jednostavan. Od slanja afirmativnog pisma, i to svim centrima za socijalni rad u BiH, brojnih poziva, navođenja da im nisu bitni spol, dob, nacionalnost, kao ni to ima li dijete neke zdravstvene urođene ili druge tegobe, oni su imali svoj cilj i vjerovali su da će se ostvariti kao roditelji.
Tako im se i posrećilo da su nakon svega četiri mjeseca kontaktirani za djevojčicu koja je prijevremeno rođena i koja je bila u inkubatoru.
– Te 2012. godine nitko nije bio zainteresiran za nju. Kada su nas zovnuli, bila je na respiratoru i borili su joj se, realno, za život. Ljekari su imali sumnju i na Down sindrom. Danas je Rita sedmi razred, odlična učenica, osvojila je, primjerice, drugu nagradu na Federalnom takmičenju u svojoj kategoriji iz klavira. Slično je bilo i za našeg dječaka Jonu. Od 80 parova nitko se nije javio, a iznosili su nam da ima srčanu manu i slično. On je danas jedno šestogodišnje čudo od djeteta, dok Mila, koja će imati sedam godina i koja donedavno nije znala ni riječi izgovarati, sada čita i piše, vrlo je otvorena i dominantnog karaktera, tako da nekad stvarno vrijedi riskirati – govori za „Avaz“ Ozrenka Barbarić.
Rascjepkan sistem
Ona i suprug su do sada, govori nam, s više od 100 parova koji su potencijalni usvojitelji razgovarali i dijelili im savjete. Sistem je, s jedne strane, kaže, krut i rascjepkan, a s druge, veći broj parova postavlja uvjete.
– Ni biološki roditelji ne mogu birati spol niti znaju hoće li se dijete roditi zdravo. Ima onih koji kažu da žele dijete do tri godine. Ako se nađe dijete koje ima tri godine i dva mjeseca, onda vas nitko neće pozvati. Ili ih ima koji neće romsku djecu. Zašto sami sebe isključujete – ističe Ozrenka Barbarić.
Brojne manjkavosti
Ukazuje i na brojne manjkavosti našeg sistema, jer, kako navodi, svaki centar ima svoju autonomiju i mišljenja je da nema jedinstvenog postupka.
– Neophodna je centralizacija u ovoj priči, više nadzora i kontrole. Ne postoji ni jedinstven registar potencijalnih usvojitelja, kao ni kategorizacija. S druge strane, u cijelom postupku se, čini mi se, nekako gleda najviše na materijalnu situiranost, a to ne bi trebala biti ključna odrednica. Nažalost, stoga, mnogi parovi čekaju i po 10 godina. Također, mnogi parovi lako zastanu nad svim našim nelogičnostima, umjesto da za sve pitaju – objašnjava nam ona.
Najbitnija karika su, kaže, centri za socijalni rad. Nerijetko se, priča nam, te ustanove odlučuju na pokretanje oduzimanja roditeljskog staranja. Nikome, kaže, nije cilj oduzeti dijete od bioloških roditelja, ali ako je ono u sistemu godinama, zbog čega im se onda, pita se, uskraćuje mogućnost normalnog života.
Vrisak.info
