Hrvatska se priprema za ulazak u eurozonu u trenucima dok joj je oporavak, kako statistika pokazuje, strelovit, a razina ekonomske aktivnosti u zemlji viša nego prije izbijanja pandemije, piše Večernji list BiH. Prema najnovijim analizama, u toj zemlji su realne neto plaće narasle za 17,3 posto u proteklih nepunih pet godina i vjerojatno, da nije bilo pandemije, stopa rasta BDP-a u toj zemlji u 2021. godini bila bi dvoznamenkasta, možda i najveća ikad.
Međutim, država raste u svakom smislu, a ono što je zanimljivo je da će, kada uđe u eurozonu, što bi trebalo biti iduće, 2023. godine, prosječna plaća biti oko 1000 eura, a danas je 952 eura, stoji u analizi makroanalitičara Ivice Brkljače. Zašto je to važno za BiH? Primjerice, kad je Slovenija ušla u eurozonu 2007., prosječna plaća iznosila je 773 eura, a tada su bh. građani, osobito oni koji su imali dokumente za odlazak iz ove zemlje, prepoznali tu zemlju kao zanimljivu za novi početak, život i rad. Analitičari već sada ističu da je realno očekivati da će Hrvatska, koja je ionako zanimljiva za bh. građane, sada postati destinacija broj jedan za posao.
Čovjek iz BiH koji godinama radi u jednoj hrvatskoj kompaniji koja se bavi istraživanjem tržišta ispričao nam je zašto bi hrvatski rast, a uskoro i ulazak u eurozonu trebali imati pozitivan utjecaj i na BiH. – U Hrvatskoj radi gotovo 100 tisuća stranih radnika, a najviše ih je iz BiH. Godinama su ove dvije države naslonjene jedna na drugu i politička prepucavanja ne mogu te odnose poremetiti. Ono što se posebno osjeti proteklih godina je da brojni iz pograničnih područja dobivaju posao u Hrvatskoj, tako, primjerice, iz ZHŽ-a i HNŽ-a idu na more raditi u turističkom sektoru. Prije pandemije putovali su svakodnevno i autobusi koji bi odvodili radnike i vraćali ih natrag. Danas mnogi putuju do svog radnog mjesta i vraćaju se nakon završetka radnog dana kući.
Zasigurno će se te neke autobusne linije vratiti već ovoga ljeta, kad se očekuju bolje vijesti vezane uz pandemiju, odnosno mogućnost da je uopće neće biti. Sve bi to bio preduvjet za rast plaće, a što bi se najbolje moglo osjetiti u 2023., kada Hrvatska ulazi u eurozonu, a pod uvjetom da ne bude nekih većih potresa kakve sada vidimo. Naravno, pričamo o jednom scenariju koji je idealan, ali realan – priča nam sugovornik. Ono što olakšava situaciju je i činjenica da je Hrvatska omogućila slobodan uvoz radnika za 42 deficitarna zanimanja, ali je i činjenica da je pandemija uvelike utjecala na (ne)provedbu tih pravila i da će situacija biti najbolje vidljiva kada zdravstvena kriza prestane. Dobra stvar je u tome što će radnici biti blizu kući, neki će dolaziti svakodnevno, drugi vikendom, treći barem jednom mjesečno… Međutim, loša stvar je u tome što i RH nedostaje upravo onih radnika kojih nedostaje i BiH.
Zidar, tesar, armirač, fasader, zavarivač, monter, klesar, radnik u visokogradnji i niskogradnji, keramičar, vodoinstalater, bravar, automehaničar, vozač, mesar, slastičar, programer… – upravo su to deficitarna zanimanja, a isti takav profil radnika nedostaje i u ovoj zemlji. Oni koji su ostali su kao suho zlato u BiH kojoj nedostaje stručnjaka, tako da je svaki odlazak previše. A opet, bliže su obitelji i prijateljima, više povezani sa svojom zemljom, za razliku od Njemačke iz koje dođu jednom ili dvaput godišnje, a od početka pandemije svaki povratak kući mnogima je stres.
Jednu od najboljih kritika Njemačkoj dao je prof. dr. sc. Tado Jurić izračunavši da je samo Hrvatskoj, koja danas masovno traži radnike i nudi im razne povlastice da se vrate izvana, Njemačka isisala više od 18 mlrd. eura, a tu spadaju i mnogi radnici iz BiH koji su zahvaljujući hrvatskim dokumentima došli do posla u Njemačkoj:
– Svakako je potrebno otvoriti pitanje modela radnih migracija unutar EU-a te nepostojanje zajedničkoga zdravstvenog i mirovinskog sustava na razini EU-a. Jer, ako postoji samo kretanje radne snage, a ne i kretanje socijalnih davanja, onda je sloboda kretanja samo lijep paravan za neokolonijalizam i neoimperijalizam. Hoće li Hrvatska otvarati to pitanje, ostaje za vidjeti, ali dugoročno zemlje u razvoju, koje siromaše Njemačka i druge bogate zemlje, bile bi na dobitku. Ovako će Hrvatska tražiti radnike u BiH i privući ih većim plaćama, onako kako ova zemlja ne zna ili ne želi.
Vrisak.info
