Ovih dana smo, razgovarajući s jednim poslodavcem iz Hercegovine, doznali da, uz sve negativne stvari koje odlasci nose sa sobom, postoje i neke pozitivne koje bi mogle imati dugoročno pozitivan učinak, piše Večernji list BiH.
Život od mjeseca do mjeseca
Naime, činjenica je da plaće u zemlji rastu, iako se radi o puževim koracima u odnosu na zemlje koje privlače ovdašnje radnike. Poslodavci su svjesni da im radnici odlaze i da nitko više ne želi biti socijalni slučaj u ovoj zemlji i živjeti, odnosno preživljavati od mjeseca do mjeseca. Međutim, odlasci su dali priliku onima koji nisu imali posao da se zaposle. – Mi bismo i ranije dali priliku za probnim radom željnima posla pa bismo analizirali njihovu kvalitetu i stavili ih na jedan popis kako bismo ih zvali onda kad nam radnik zatreba.
Međutim, sad smo probni rad sveli tek na toliko da novi radnici nauče osnovno i počnu raditi i zarađivati. Ovi odlasci, koliko god su bili problem, tako su i prilika onima koji su željeli raditi, a nisu dobivali priliku – govori nam sugovornik. Prema izvješću Unije za održivi povratak i integracije u BiH, ovu zemlju u pet godina napustilo je 173.011 osoba. Predsjednica organizacija Mirhunisa Zukić izjavila je kako su trajno odselile 48.932 obitelji iz BiH u pet godina, a tijekom prošle godine broj onih koji su otišli iz Bosne i Hercegovine povećao se za 20.943 osobe.
Taj se broj, po njezinim riječima, ne smanjuje jer su 2017. zemlju napustila rekordna 35.634 građanina BiH, a godinu dana ranije njih 34.544. Osim što je ljudima važno ponuditi perspektivu i posao, taj posao neće biti toliko značajan ako se plaće ne povećaju. Činjenica je da posla sad ima diljem Bosne i Hercegovine i da se ljudi prekvalificiraju, pokreću privatne poslove kako bi radili nešto što trenutačno nitko u njihovoj lokalnoj zajednici ne radi i od toga mogu lijepo živjeti, međutim, oni koji rade kod privatnika i dalje su ograničeni mjesečnom plaćom, koja je u zemlji u kojoj potrošačka košarica iznosi više od 2000 KM mjesečno, mizerna.
Istinski socijalni dijalog
U borbu za radnička prava uključio se i glavni tajnik Međunarodne konfederacije sindikata Sharon Burrow, koji je na zahtjev predsjednika Saveza samostalnih sindikata BiH Selvedina Šatorovića uputio pismo premijeru Federacije Fadilu Novaliću “zbog prekida socijalnog dijaloga i nepostojanja propisa kojim se jamči minimalna plaća radnicima u Federaciji BiH”.
Iz bh. Saveza naveli su da je važan poziv glavnoga tajnika najveće svjetske sindikalne organizacije, koji predstavlja 175 milijuna radnika diljem svijeta, da se vlasti uključe u istinski socijalni dijalog i da se osigura da svi radnici u BiH imaju zajamčenu minimalnu plaću i poštovanje radničkih prava u skladi s općim kolektivnim ugovorom. Sve je jasnije da kritična točka doseže svoj vrhunac i da se moraju provesti konkretne mjere ako se želi da gospodarstvo BiH, kao najsvjetlija točka društva, opstane.
Vrisak.info
