Slovenija i Slovačka među rijetkim su dobitnicima pridruživanja eurozoni i jedine su novije članice kojima je uspjelo ući u taj elitni klub, pokazuje sveobuhvatna analiza Bloomberg Economicsa ususret jubileju zajedničke europske valute. Sutra će se navršiti 20 godina od rođenja eura koji je tako zamijenio dotadašnju obračunsku jedinicu ecu. U novčanicima Europljana zajednička se valuta našla tri godine kasnije.
Druga najvažnija valuta
Iako od njega na početku mnogi nisu puno očekivali, euro je tijekom godina postao druga najvažnija valuta u međunarodnom financijskom sustavu, odmah nakon američkog dolara. Prema lipanjskim podacima Europske središnje banke (ECB), u euru se ostvaruje 35,7 posto međunarodnih plaćanja (39,9 posto u dolaru) dok je 20 posto globalnih deviznih rezervi u toj valuti (62,7 posto u dolaru). U trgovini valutama euro također drži drugo mjesto sa 15,7 posto udjela dok dolar drži 43,8 posto.
11,2 bilijuna
eura vrijedi gospodarstvo država koje koriste euro
Od 1999. naovamo eurozona je narasla s početnih 11 na sadašnjih 19 članica. U tom je razdoblju vrijednost gospodarstva država koje koriste euro skočila za 72 posto, sa 6,5 bilijuna eura na 11,2 bilijuna eura. Moglo bi se reći da se radi o odličnom rezultatu s obzirom na goleme ekonomske razlike među članicama. No, analiza Bloomberg Economicsa temeljena na 10 testova u četiri poglavlja pokazala je da je tek manji broj država iskoristio sve benefite koje zajednička valuta u teoriji optimalnog valutnog područja pruža.
Među ostalim, testirani su troškovi zaduživanja, kretanja inflacije, rasta produktivnosti, gospodarske integracije, kretanja trgovinskog suficita te troškova rada. Na kraju, testirana je sposobnost zaduživanja po prihvatljivim uvjetima te jesu li države koje je kriza najsnažnije udarila imale mogućnost korištenja proračunskih mjera u podršci gospodarskom oporavku.
Oštra podjela
Rezultati pokazuju da je eurozona oštro podijeljena. Od 16 testiranih država – tri baltičke države nisu analizirane jer su se pridružile nakon 2011. godine – njih šest je ušlo u skupinu dobitnika pridruživanja, pet je ostvarilo polovičan uspjeh, a preostalih pet u skupini je gubitnika. Među dobitnicima su Austrija, Belgija, Finska, Njemačka, Slovačka i Slovenija.
72 posto
povećan je BDP eurozone od 1999. naovamo
Kako je protumačila ekonomistica Bloomberg Economicsa Maeva Cousin, ključ uspjeha tih država je razvijanje duboko integrirane proizvodne mreže unutar eurozone, ali još više sposobnost kontrole troškova radne snage i poboljšanje konkurentnosti, često kroz strukturne reforme. Kako su u krizu ušle sa snažnije pozicije, lakše su je i prebrodile, dodaje Cousin. Dok za Njemačku nije izneđanje da joj euro godi, s obzirom da je dao dodatni poticaj izvozu i konkurentnosti, Slovačka i Slovenija našle su se u toj skupini ponajviše jer je euro drastično smanjio tečajne rizike, omogućivši im dublje trgovinske odnose s ostatkom Europe.
Polovičan uspjeh ostvarile su Irska, Luksemburg, Portugal, Nizozemska te – za neke iznenađenje – Grčka. Iako je izazvala dužničku krizu, ta je država tijekom 18 godina korištenja eura ipak uspjela izgraditi nove trgovinske veze s bogatijom jezgrom eurozone, stabilizirati cijene i ostvariti pomak u konkurentnosti. Među gubitnicima su otočne članice Cipar i Malta te tri velika gospodarstva – Francuska, Italija i Španjolska.
Te su države pretrpile štetu jer nisu mogle devalvacijom odgovoriti na krizu, ponajviše jer su imale ograničeni prostor snižavanja plaća što se negativno odrazilo na konkurentnost. Čak i u godinama prije krize, te tri države nisu uspjele kapitalizirati članstvo u monetarnoj uniji produbljivanjem trgovinskih veza unutar eurozone. Za sada je te probleme jedina shvatila Španjolska i započela s njihovim rješavanjem. Iako im je članstvo u eurozoni donijelo povoljnije financiranje na tržištu, gubitnicima je neprovođenje strukturnih reformi došlo na naplatu u krizi, prokomentirala je Maeva Cousin.
Novi šef ECB-a
Favorit Erkki Liikanen
Bivši guverner finske središnje banke Erkki Liikanen najvjerojatniji je – ali ne i nužno najkvalitetniji – kandidat za nasljednika Marija Draghija na mjestu predsjednika Europske središnje banke, pokazuje anketa Financial Timesa provedena među ekonomistima. Od 24 analitičara, Liikanen je dobio osam glasova. “On ima kombinaciju iskustva u središnjoj banci i u politici kao ministar financija Finske i europski povjerenik u dva mandata”, obrazložio je svoj glas Andre Sapiro, profesor sa Slobodnog sveučilišta u Bruxellesu. Prije nego što je ljetos napustio dužnost guvernera, Liikanen je dugo godina sjedio u Vijeću guvernera ECB-a. Od ostalih kandidata analitičari na čelu ECB-a vide i dužnosnika te banke Benoîta Couréa koji je dobio sedam glasova te Françoisa Villeroy de Galhaua, guvernera Banke Francuske koji je dobio šest glasova. Zanimljivo je da je Jens Weidmann, šef njemačke Bundesbanke i donedavno favorit u utrci za čelnika ECB-a, dobio tek tri glasa ekonomskih analitičara.
