Potraga za sezonskim radnicima ulazi u završnicu, a poslodavci u Hrvatskoj privlače zaposlenike osiguranim smještajem, hranom, visokim plaćama i dodatnim pogodnostima po završetku sezone.
Edin Salispahić iz Sarajeva priprema se za svoj prvi sezonski rad u Hrvatskoj, naglašavajući ozbiljnost i korektnost dogovora s poslodavcem.
Kako ističe, ovo je prilika koju ne želi propustiti.
– Izabrao sam ugostiteljstvo, jer sam komunikativan, znam s ljudima i jednostavno volim taj dinamičan ambijent – stalni kontakt s gostima, timski rad i svakodnevno nešto novo. S obzirom na ekonomske prilike u našoj državi i činjenicu da je ovdje teško doći do stalnog i pristojno plaćenog posla, osjećam da nemam puno izbora. Primoran sam pokušati vani, makar na nekoliko mjeseci, da nešto zaradim i barem malo olakšam situaciju, ispričao je Salispahić za Oslobođenje i dodao:
”Početak rada je zakazan za kraj maja, a planiram ostati do početka oktobra ako sve bude išlo po planu. Iskreno se nadam najboljem – da će uvjeti biti dobri, da ću steći iskustvo i da će se trud isplatiti.”
Sličnih priča je na tisuće, neki već godinama zimu provode u Bosni i Hercegovini, dok ljeti rade na Jadranu. Komšijama je potraga za radnom snagom još jedan teg u izazovnoj sezoni koja samo što nije počela, a lov je pri kraju. Sezonci pakuju kofere. U tome što komšijama nedostaje radnika ovi domaći vide priliku za zaradu. I to dobru. Oglasa je na sve strane. Mami ih se osiguranim smještajem, hranom i velikim plaćama.
Kuhari, konobari, recepcionari, sobarice i čistačice od zarade, ako im se posrećilo i od bakšiša, mogu živjeti dobar dio godine, a da ništa ne rade. Svi oni na svojim leđima trebaju iznijeti i ovu turističku sezonu, kako u Hrvatskoj, tako i u Crnoj Gori. Prema onome što smo čuli, uvjeti rada na Jadranu su nikad bolji. To će svakako iskoristiti radnici iz BiH.
Za stalne radnike spremne povišice, a i srednjoškolci pitaju za posao. Ipak, oprez ne škodi. Dešava se i da poslodavci ne ispoštuju dogovor, dodaju posla ili prebace na neki drugi slabije plaćen, obećani smještaj bude loš, a dogovorena plaća ne bude ista za sve mjesece rada.
Oslobođenje.ba navodi kako za konobare gotovo da nema plaće ispod 1.200 eura, barmeni mogu da zarade između 1.100 i 1.600 eura mjesečno, a recepcioneri od 1.000 eura pa naviše. Velika je potražnja za kuharima čije se plaće kreću od 1.800 do 2.500 eura, dok šefovi kuhinja mogu zaraditi i puno više.
U hotelijerstvu vlada velika potražnja za sobarima i sobaricama, gdje zarada ide i do 1.400 eura mjesečno.
– Ove godine se kao i prethodnih očekuje veliki odljev radne snage. Uglavnom, ljudi odlaze u Hrvatsku i Crnu Goru da rade u ugostiteljstvu i u trgovini. Ova godina je možda čak najinteresantnija za naše radnike, s obzirom na povećanje plaća, a i tražio se veći broj ljudi. Najtraženiji su konobari i kuhari. Svi idu tamo gdje misle da im je bolje, gdje imaju veće plaće. U Hrvatskoj su plaće za osmosatno radno vrijeme više za 100, pa i 150 posto nego ovdje kod nas, u Crnoj Gori za oko 100 posto… Ljudi i ne razmišljaju, jednostavno odlaze, pogotovo što je uveden taj status stalnog sezonskog radnika. Time se rezervira radnik koji radi sezonu, a u periodu u kojem ne radi ima određene benefite, rekao je Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva i uslužnih djelatnosti RS-a, za Oslobođenje.
Poslodavci iz BiH teško mogu konkurirati uvjetima koje nude poslodavci iz Dubrovnika. Ova razlika je toliko izražena da ni brojni poslodavci iz Hrvatske ne uspijevaju nadmašiti atraktivnost dubrovačkih ponuda.
– Nema šanse. Te plaće koje se tamo daju radnicima naši poslodavci ne mogu da osiguraju, izričit je Savanović.
Blizina Dubrovnika i Trebinja, udaljenih tek tridesetak kilometara, uzrokuje značajan priljev radne snage iz Trebinja u Dubrovnik. Tisuće Trebinjaca već nekoliko godina rade i žive u Dubrovniku, dok mnogi svakodnevno putuju na posao.
Trend se bilježi ne samo tijekom turističke sezone, već i tijekom cijele godine, što dodatno ističe privlačnost Dubrovnika kao tržišta rada.
– Pregovori za sezonski rad su završeni. Kod nas je specifična situacija zato što smo blizu i dosta ljudi u Dubrovniku radi cijelu godinu. Uvečer se, uglavnom, vraćaju kući. Svakako, pojačani su ti odlasci u sezoni, to je već sve izdogovarano. Domaći poslodavci ne mogu trčati tu trku s poslodavcima iz Dubrovnika, ali ne mogu čak ni oni u Hrvatskoj. U Dubrovnik dolaze raditi ljudi iz Slavonije. Elitni je turizam u Dubrovniku, cijene su visoke, pa ljudi mogu više i zaraditi. Međutim, nije jednostavno putovati svaki dan, nosi i to određene probleme, pa ne odluče svi da odu, zavisi i u kojoj su fazi života, imaju li porodicu ili ne. Ne znači da će otići svako tko može, ispričao je Veselin Savić za Oslobođenje, direktor Privredne komore Trebinja.
Vrisak.info
