Do 60-ih godina osnova ekonomije Luksemburga bila je proizvodnja čelika. No posljednjih desetljeća napravljeni su veliki iskoraci kako bi se struktura ekonomije promijenila te je danas Luksemburg jedan od vodećih financijskih centara svijeta.
S proizvodnje čelika prebacili se na financije
Uspjeh Luksemburga rezultat je njihove prilagodljivosti i dobrog obrazovanja stanovništva te zemlje. Kako je došlo do pada industrije čelika na globalnoj razini, shvatili su da težište moraju prebaciti na druge sektore. Odlučili su snažno promovirati financijski sektor te se danas njihova ekonomija bazira na financijskim uslugama koje čine oko 35 posto BDP-a.
Njihova radna snaga jedna je od najobrazovanijih na svijetu, a posebna prednost koja privlači brojne kompanije jest njihova multilingvalnost – govore više jezika.
Luksemburg je danas drugi po veličini centar za investicijske fondove, odmah iza SAD-a, s imovinom od 4 bilijuna dolara, vodeći su po broju reosiguravateljskih kuća u Europskoj uniji te imaju najrazvijenije privatno bankarstvo u eurozoni.
Velika atraktivnost za financijsku industriju proizlazi iz političke i društvene stabilnosti zemlje, ali i vrlo povoljnog regulatornog i poreznog okvira, zakona koje su prilagođavali suvremenim potrebama. Kroz godine razvijen je specifičan regulatorni okvir za alternativne investicijske fondove, fondove rizičnog kapitala, međunarodne mirovinske fondove, razne specijalizirane fondove i reosiguravajuća društva. To je privuklo ulagače iz cijelog svijeta.
O veličini financijskog sektora najbolje govore brojke. U toj maloj zemlji radi oko 140 banaka koje zapošljavaju oko 26 tisuća ljudi i imaju aktivu od 770 milijardi eura, prema podacima PwC-a za 2016. godinu.
Unatoč tome što se radi o vrlo maloj zemlji, Luksemburg je prilično utjecajan igrač u EU. Na primjer, zemlja ima šest mjesta u Europskom parlamentu, a iz Luksemburga je i Jean-Claude Juncker, sadašnji predsjednik Europske komisije.
Godinama je Luksemburg bio na neki način porezna oaza za brojne multinacionalne kompanije, također, slično kao i Švicarska i još neke jurisdikcije, imali su vrlo snažnu bankarsku tajnu, no pod pritiskom OECD-a i Europske unije, prije nekoliko godina pristali su razmjenjivati podatke o bankovnim računima s drugim zemljama i međunarodnim institucijama.
Minimalna plaća 2000 eura
Usprkos velikom dosadašnjem uspjehu, Luksemburg i dalje razvija brojne sektore ekonomije u kojima vidi budućnost, poput logistike, informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), biotehnologije i biomedicinskih istraživanja, “zelene” energije, a u posljednje vrijeme i svemirske tehnologije.
Iako imaju vrlo razvijenu ekonomiju, i dalje uspijevaju ostvarivati relativno snažne stope rasta pa je rast BDP-a u 2017. godini iznosio 3,4 posto, daleko nadmašujući europski prosjek od 1,8 posto.
Kao i svim razvijenim zemljama, i u Luksemburgu najveći dio BDP-a otpada na sektor usluga, čak 87,9 posto. Slijedi industrija s 11,9 posto, dok poljoprivreda čini samo 0,2 posto BDP-a.
Radna snaga broji 282 tisuće ljudi od kojih 78,9 posto radi u sektoru usluga, 20 posto u industriji, a 1,1 posto u poljoprivredi. U ove brojke nije uračunato i 150 tisuća ljudi koji svakodnevno dolaze na posao u Luksemburg iz Francuske, Belgije i Njemačke.
Tržište rada u Luksemburgu jedno je od najatraktivnijih u Europi. To ne čudi s obzirom na to da minimalna mjesečna plaća za nekvalificiranog radnika koji radi 40 sati tjedno iznosi oko 2000 eura. Za kvalificiranog radnika minimalac je 20 posto veći te iznosi 2400 eura. Prosječna plaća iznosi više od 4300 eura.
