Zanatstvo na našem području nestaje i zbog toga dolazi do poskupljenja, što bi trebalo biti motivacija djeci da upisuju zanatske djelatnosti jer je u njima budućnost. Sve češće na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladešane i Indijce.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, trenutačno je u BiH 335.386 registriranih nezaposlenih osoba.
Međutim, 28% radno aktivnog stanovništva, koje je registrirano kao nezaposleno, ne odražava realno stanje na tržištu rada jer se mnogi poslodavci godinama suočavaju s kroničnim nedostatkom radne snage.
Nedostatak radnika posebno je izražen u sektorima ugostiteljstva, prijevoza i građevine. Zahtjevi za uvoz inozemne radne snage sve su veći. Očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i ubuduće.
Posljedično, u pripremi su izmjene zakonskog rješenja u FBiH kako bi se ubrzali procesi zapošljavanja stranaca.
Strani radnici u BiH uglavnom rade poslove koje domaći radnici nisu spremni raditi – nekada i bez obzira na visinu plaće, kao što je to slučaj posljednjih godina u građevinskom sektoru.
Sve češće na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladešane i Indijce. Prema riječima Marija Nenadića, direktora Udruge poslodavaca FBiH, Bosni i Hercegovini trenutačno nedostaje 40.000 radnika.
Kamen koji sve više žulja građevinske tvrtke jest nedostatak radnika, zbog čega nerijetko dolaze u situaciju da odbijaju poslovne ponude.
Problem nedostatka radne snage postalo je nemoguće nadomjestiti iz domaćih kapaciteta.
– Posla stvarno ima. Nama je ova godina odavno popunjena, a ponude koje stižu za nova gradilišta primorani smo odbijati jer ne možemo više bilo što prihvatiti za ovu sezonu. Dobro moramo voditi računa što ugovaramo jer je osnovno mjerilo – koliko možemo osigurati radne snage. Sve što sada ugovaramo možemo početi graditi tek u drugoj polovini iduće godine – kazao je za Glas Srpske suvlasnik i tehnički direktor građevinskog poduzeća “Vranica” iz Banje Luke Nenad Stanišljević.
Dodaje da osobito zabrinjava otpor mladih prema građevini.
– Kada pogledamo strukturu zaposlenih u sektoru, sve su to ljudi pred mirovinu. Unatoč rastu plaća, pogotovo u završnim građevinskim radovima, gdje keramičari i ličioci zarade gotovo koliko i liječnici, mladi nemaju ambicije opredijeliti se za ta zanimanja. Sada vrlo teško možemo popuniti redove mladom radnom snagom, što nije bio slučaj prije desetak godina, kada su plaće bile prilično niže. Ni prije djeca nisu jurila u građevinske škole, ali su dolazila kod nas pa smo ih mi učili zanatu, a sada zanimanja uopće nema – naveo je Stanišljević.
Zanatstvo odnosno obrtništvo na našem području nestaje i zbog toga dolazi do poskupljenja, što bi trebalo biti motivacija djeci da upisuju zanatske djelatnosti jer je u njima budućnost.
Radnici odlaze u inozemstvo, gdje su također deficitarni, a znatno bolje plaćeni nego u BiH. Zidari, vodoinstalateri, ličioci i svi drugi zanati traženi su u cijelom svijetu, ne samo kod nas, jer jednostavno obrtnika nema i potražnja za njima je sve veća.
Moleri ili zidari danas se ne mogu naći za dnevnicu ispod 100 KM.
S druge strane, za određenim zanimanjima već dulje vrijeme postoji učestala potražnja, ali ne i ponuda na samom tržištu rada, što jasno implicira da obrazovanje nije usklađeno s tržištem rada.
Sve je evidentniji i još jedan problem – sve je manje kadra kvalificiranog za obavljanje zanatskih poslova.
Tržište rada u našoj zemlji već desetljećima je preplavljeno nepotrebnim zanimanjima, stručnjaka gotovo da i nemamo, a školovati se za obrtnika svima je ispod časti.
Postalo je moderno biti novinar, dizajner interijera, psiholog, nastavnik, da ne spominjemo ekonomiste i pravnike, za što su već tradicionalno najčešće završavani fakulteti kod nas.
I tako na kraju godine ulaganja u obrazovanje za mnoge budu nepovratno izgubljene jer nikada ne dobiju priliku raditi u struci. Još veći je problem što ni država ne čini mnogo kako bi konačno obrazovanje počela usmjeravati prema potrebama gospodarskih subjekata.
Nadležna ministarstva i zavodi svake godine nastoje promovirati deficitarna zanimanja, ali ističu da se, unatoč tome, mladi ipak vode isključivo svojim željama prilikom izbora škole ili fakulteta, a ne za realnim potrebama tržišta i gospodarstva.
Razlog je, objašnjavaju, jer i djeca i njihovi roditelji vjeruju da će, primjera radi, nakon završene gimnazije imati veliki izbor mogućnosti prilikom upisa na fakultet, dok je medicinska škola popularna zbog mogućnosti pronalaska posla u inozemstvu.
Vrisak.info
