Krajem godine od mnogih analitičara uglavnom slušamo kako će inflacija usporiti i kako ćemo “već iduće godine lakše disati” kad je riječ o ukupnom rastu cijena, kako će se situacija normalizirati i slično.
A onda nastupi stvarnost pa sredinom godine slušamo kako inflacija ubrzava, kako cijene dobara i usluga za osobnu potrošnju rastu, kako novac sve manje vrijedi i slično.
Vrijeme za stabilizaciju
Analitičari Odjela za istraživanje, strategiju i okolišno, društveno i korporativno upravljanje Raiffeisen banke u BiH objavili su da je inflacija značajno ubrzala (3,3%), dinamika prometa maloprodaje pala je u negativnu zonu (-2,9%), a industrijska proizvodnja ostala je u negativnom području (-2,5%).
“Ovi trendovi očigledno predstavljaju izazove za ekonomsku otpornost BiH, ali smatramo da će doći do stabilizacije u preostalom dijelu tekuće godine kroz oporavak maloprodaje, industrijska proizvodnja trebala bi osjetiti koristi od rasta izvoza, dok će tržištu rada trebati određeno razdoblje za stabilizaciju nakon promjene zakonske regulative u tom segmentu” naveli su, među ostalim, analitičari.
Analitičar Damir Novotny savjetovao je vlastima u Hrvatskoj da poduzetnicima koji žele ulagati u proizvodnju hrane prije svega treba pomagati na sve moguće načine, a to bi mogao biti i recept za BiH.
“Inflacija je uvijek i svugdje monetarni fenomen. Kad je veća količina novca u potrazi za manjom količinom roba, tada dolazi do neravnoteže i cijene rastu” naveo je uz ostalo te pozvao da se izgrade kapaciteti za proizvodnju hrane u što kraćem roku.
U posljednje četiri godine cijene prehrambenih proizvoda više su za 50 posto, rizik od siromaštva sve je veći, životni standard pada, ugrožene su obitelji s više djece, osobito one u kojima su oba roditelja ili jedan roditelj nezaposleni. Umirovljenici vjerojatno ni sami ne znaju kako preživljavaju u ovakvoj zemlji. Još prije nego što su počela ova nova previranja na geopolitičkoj sceni profesor i ravnatelj Ekonomskog instituta Muamer Halilbašić istaknuo je kako očekuje više stope inflacije, što se, nažalost, i ostvaruje.
Ono što je tada koštalo 100 KM, danas košta 130 KM
Početkom godine kazao je da bi bio zadovoljan kad bi se ostvarile procjene Centralne banke BiH, koja predviđa inflaciju u BiH ove godine od 3,6%, ali je izrazio bojazan da bi ona mogla biti i viša.
“Ono što definitivno očekujemo na početku godine je da će cijene rasti i to je prepoznato u svim modelima koji predviđaju ekonomska kretanja u BiH za 2025. Ono što treba uzeti s rezervom su podaci naše statistike, koji su u nekim komponentama indeksa potrošačkih cijena upitni. Ako pogledate podatke, vidite da je na razini ukupnog indeksa potrošačkih cijena došlo do povećanja od oko 28% u posljednje četiri godine. Ako se uđe u strukturu, mogu se vidjeti zanimljive stvari koje bih želio podijeliti s javnošću. Jedna od njih odnosi se na cijene odjeće i obuće. Prema podacima koje kod nas prikazuje statistika, u odnosu na siječanj 2015. pojedine odjevne predmete danas plaćamo oko 57% manje. Da pojednostavim, ako ste u siječnju 2015. majicu ili par obuće platili 100 KM, prema statistici vas to danas košta 43 KM. Teško da bi se itko od nas s tim složio. Kad pogledam podatke za Hrvatsku ili Srbiju, riječ je o rastu od oko 30%. Ono što je tada koštalo 100 KM, danas košta 130 KM. Sličnu situaciju nalazimo i u drugim segmentima indeksa potrošačkih cijena. Primjerice, u dijelu namještaja ili kućanskih uređaja postoje značajne razlike između BiH i Srbije ili Hrvatske. Moja je procjena da je porast cijena kojem svjedočimo zapravo veći od 28%, koliko izvještava statistika, prije bi se moglo reći da je riječ o rastu od 35% do 40% u posljednje četiri godine. To je nešto na što treba obratiti pozornost” naglasio je.
Ozbiljan maraton
Isto tako, tada je izrekao zanimljivu rečenicu na pitanje o svojedobnom bojkotu trgovačkih lanaca, istaknuvši kako se ne može sva krivnja prebacivati na njih. Povukao je paralelu s bankarskim sektorom koji u BiH ostvaruje dobit i do 900 milijuna KM, pa je jasno kako bi teret krize svi trebali ravnomjernije nositi.
U BiH, međutim, teret krize najviše snose krajnji potrošači, upravo oni najsiromašniji slojevi, što posebno zabrinjava jer je pitanje dokle će to moći funkcionirati na ovakav, rekli bismo, nakaradan način. Sve što se događa čini se kao ozbiljan maraton kojem se cilj još ne nazire.
Vrisak.info
