Aluminijska industrija suočila se s teškim razdobljem tijekom 2019. godine kada su cijene aluminija bile vrlo niske, prosječne godišnje cijene bile su najniže od 2016. godine. Svi su se nadali da će u 2020. biti bolje jer su krajem 2019. cijene počele rasti te su se očekivala poboljšanja u globalnoj potražnji tijekom 2020. godine.
Nada i optimizam splasnuli su sredinom siječnja kada su slučajevi pandemije COVID-19 počeli rasti diljem svijeta, piše Večernji list BiH.
Kriza kao i 2008.
Cijene na globalnom burzovnom tržištu počele su opadati te ni cijena aluminija nije bila iznimka, pad tržišta dosegao je razinu tijekom svjetske financijske krize 2008. godine. Industrija aluminija jedna je od najpogođenijih u ovoj krizi.
Potražnja na tržištu se promijenila, lanac opskrbe je smanjen jer se svaka zemlja suočavala sa zatvaranjem i bilo je teško predvidjeti što će se dogoditi do kraja godine. Nekoliko velikih kompanija, diljem svijeta, prestalo je s proizvodnjom, tvornice su zatvorene.
Tisuće radnika izgubile su posao, a mnoge druge kompanije su u fazi zatvaranja te planiraju da isto bude završeno u 2021. godini. Tijekom našeg posjeta Aluminij Industriji zanimali smo se o zahtjevima i izazovima u aluminijskoj industriji tijekom pandemije COVID-19 i dobili smo detaljno objašnjenje.
– Aluminij se u Europi uglavnom proizvodi preradom nelegiranog aluminija i aluminijskih ostataka jer je otisak ugljika u sekundarnoj proizvodnji aluminija i do 25 puta manji od onog u primarnoj proizvodnji.
Osim toga, aluminij se može reciklirati nebrojeno mnogo puta jer ne gubi na kvaliteti i svojstvima tijekom postupka recikliranja, većina proizvedenog aluminija i dalje je u uporabi recikliranjem. Lanac opskrbe već je bio iscrpljen početkom drugog tromjesečja, mnogi su proizvodni postupci zaustavljeni u prvom valu zatvaranja zemalja zbog COVID-19.
U lipnju 2020. proizvodnja je ponovno pokrenuta dok je u isto vrijeme na tržištu bila ograničena ponuda nelegiranog aluminija i aluminijskih ostataka. Kina je jedna od prvih zemalja koja je u punom kapacitetu ponovno pokrenula proizvodnju aluminija, a njihovi zahtjevi za nelegiranim aluminijem i aluminijskim ostacima značajno su podigli cijene na tržištu. Bili su spremni kupiti sirovine pod svaku cijenu, a lanac dobavljača za svjetske proizvođače došao je do rizika od potpunog kolapsa – objasnili su nam u Aluminij Industriji kretanja u aluminijskoj industriji u svijetu. Objašnjen nam je i glavni razlog zašto su cijene aluminija počele rasti od svibnja 2020. te i dalje stalno rastu.
– Danas se proizvođači aluminija i dalje suočavaju s izazovima u pronalaženju redovite mjesečne opskrbe, a i mi u Aluminiju suočavamo se sa sličnim izazovima.
Pronalaženje otežano
Mnoge zemlje odlučile su zabraniti izvoz nelegiranog aluminija i aluminijskih ostataka ili su podigli visinu poreza na isto, a sve u cilju podržavanja lokalnih kompanija. Tijekom koronakrize tržište nelegiranog aluminija i aluminijskih ostataka je vrlo ograničeno te je pronalaženje prijeko potrebnih sirovina otežano. Kao i drugim proizvođačima i prerađivačima aluminija, i nama je svaki dan izazov, trudimo se pronaći najstabilnija i najodrživija rješenja. Budući da imamo potpisane ugovore i predbilježbe za naše trupce, svakodnevno radimo na pronalasku dostatnih količina materijala potrebnog za zadovoljavanje proizvodnih kapaciteta – kazali su iz menadžmenta Aluminij Industrije u Mostaru.
Vrisak.info
