Mnogi vozači barem su se jednom našli u situaciji kada ugledaju kameru za nadzor brzine uz cestu, instinktivno puste papučicu gasa i zapitaju se jesu li već napravili prekršaj.
Iako se često misli da kamere “vide” vozila stotinama metara unaprijed, stvarnost je nešto drugačija.
Stacionarne kamere za mjerenje brzine ne prate promet na velikim udaljenostima, nego rade unutar točno određene zone mjerenja. Prekršaj se bilježi tek kada vozilo uđe u područje u kojem uređaj može izmjeriti njegovu brzinu.
Jedan od raširenijih sustava u Europi, GATSO RT4, primjerice, brzinu vozila mjeri na udaljenosti od približno 10 do 100 metara. To znači da vozač koji kameru primijeti nekoliko stotina metara ranije, primjerice 300 ili 400 metara prije uređaja, nije nužno već evidentiran.
Ipak, to ne znači da naglo kočenje u posljednjem trenutku može pomoći. Ako vozilo uđe u mjernu zonu dok se kreće iznad dopuštene brzine, kamera će zabilježiti prekršaj, bez obzira na to što je vozač nekoliko trenutaka ranije počeo usporavati.
Ne rade svi uređaji isto
Dio zabune među vozačima nastaje zbog miješanja različitih sustava za nadzor brzine. Stacionarne kamere uz cestu razlikuju se od prijenosnih radara i laserskih uređaja koje koristi policija.
Dok fiksne kamere mjere brzinu unutar unaprijed određenog područja, policijski radari i laserski mjerači mogu registrirati brzinu vozila na znatno većim udaljenostima.
Zbog toga se pravila koja vrijede za kamere u kućištima uz prometnicu ne mogu uvijek primijeniti na policijske kontrole.
Postoji li točna udaljenost između znaka i kamere?
Još jedna česta nedoumica među vozačima odnosi se na prometne znakove koji upozoravaju na nadzor brzine. Mnogi smatraju da postoji propisana udaljenost na kojoj znak mora biti postavljen prije kamere, no takvo univerzalno pravilo ne postoji.
Položaj znakova određuje se prema karakteristikama prometnice, preglednosti i prometnim uvjetima. Razmak između znaka i kamere zato može biti različit na pojedinim lokacijama.
Svrha upozorenja nije omogućiti vozačima da uspore samo nekoliko metara prije kamere, nego ih potaknuti da cijelom dionicom voze prilagođenom brzinom.
Zaključak je jednostavan: kamera vas neće automatski snimiti čim je ugledate u daljini, ali neće ni “oprostitI” prekoračenje brzine ako u njezinu mjernu zonu uđete prebrzo.
Najsigurniji način izbjegavanja kazne i opasnosti u prometu ostaje vožnja unutar propisanih ograničenja, a ne oslanjanje na reakciju u zadnjem trenutku.
Vrisak.info
