Sjajna prodaja pet godina ranije predstavljenog, manjeg Una dala je veliki zamah Fiatu, te su odlučili pokoriti tzv. ‘Golf klasu’ modelom koji će sve raditi bolje od konkurencije. Dopadljiv dizajn Ercolea Spade iz studija I.D.E.A. nije bio jedini adut, pocinčana karoserija raskrstila je s pričama o koroziji talijanskih automobila, a opremom i performansama bio je korak ispred konkurencije, piše Autoportal.hr.
Suvereno je osvojio i titulu ‘Europskog auta 1989. godine’. Predstavljen 26. siječnja 1988., naslijedio je Ritmo, koji je pak nasljednik uspješnog modela 128, ‘Europskog automobila 1970. godine’ i baze po kojoj je napravljena Zastava 101 (Stojadin).
Dimenzija 3958 x 1700 x 1435 mm, međuosnog razmaka 2540 mm, težio je od 1030 do 1190 kg. Ugrađivani su benzinci od 1.1 do 2.0 (55 – 146 KS) te dizelaši 1.7 i 1.9 (57 – 91 KS)
Voznim osobinama, performansama i omjerom dobiveno-uloženo bio je to vrlo vjerojatno najbolji europski automobil ove klase početkom 1990-ih.
No kupci se nisu baš posve složili s time. Do 1995. prodano ih je 1.905.276 (nakon toga su preše i alati poslani u Brazil, gdje je postao bestseller – a i proizvodnja u Turskoj trajala je barem do 2000.), što nije bilo loše, ali niti blizu Fiatovim očekivanjima o pokoravanju klase i povratku marke na vodeće mjesto u Europi.
Neovisno o tome što nije bilo velikih kvalitativnih problema, Fiat je dotad već izgubio najveći dio nekadašnjeg ugleda. Tipo je donio posve novu platformu Tipo Due (na Tipo Uno napravljeni su Panda, Uno…) i poslužio kao osnova razvoja grupacije.
Iz njega je, doduše samo manjim dijelom, izvedena i Yugo Florida, koja je u ‘patriotski’ intoniranom prvom broju Auto Kluba, početkom 1989. pobijedila Fiat Tipo! Taj je ‘epski dvoboj’, u krupnom planu, krasio naslovnicu. Još je niz modela Lancije, Fiata i Alfa Romea izveden iz Tipove platforme. Ime Tipo ipak je ostalo dostatno upamćeno, pa su ga oživjeli 2015.
Najsnažniji model 2.0 i.e. 16V Sedicivalvole sa 146 KS i 210 km/h bio je vladar ‘hot hatch’ klase, najzanimljivija i danas kolekcionarski najpoželjnija izvedba. Performansama i upravljivošću bio je superioran Golfu GTI, no nije uspio poljuljati njegovu tržišnu prevlast.
Oznaku Tipo nosili su samo hatchback modeli s 3 i 5 vrata.
Limuzinska izvedba je, kao i kod Una, postala zaseban model naziva Tempra, kod nas popularan među taksistima. Zamijenili su ih Bravo, Brava i Marea. Dobro se podsjetiti, bazni s 1108 ccm i 55 KS (17,2 s, 150 km/h) bio je anemičan te se prodavao se uglavnom na domaćem (talijanskom) tržištu.
Najpopularniji bio je u verziji s 1372 ccm i 71 KS (13 s, 161 km/h) i tim je modelom inspirirana Yugo Florida. Ali, ako mislite da je ‘jugoslavenska inačica’, koristila njegovu mehaniku, kao što je kasnije bio slučaj sa slavnim rođakom Alfa Romeo 155 te Lancijom Delta druge generacije i njenom limuzinskom izvedenicom Dedra – nula bodova!
Vrisak.info
